Stranica:Slaveni u davnini (1889).djvu/28

Izvor: Wikizvor
Ova stranica je ispravljena

isto onako, kako su Turci i Madžari Nijemce u svojim jezicima prozvali onijem imenom, koje služi Slavenima: turski Nemčely, madžarski Német, premda se Nijemci sami nigda i nigdje nijesu zvali onako, kako ih zovu Slaveni. Čudno je, što se ime Veneti i (koje je isto što i Vendi) nalazi u staro doba ne samo za Slavene, nego i za druge njekoje narode, koji su bili od Slavena posve različni. Tako znamo za Venete u maloasijskoj pokrajini Paflagoniji, koje već Homer u Ilijadi spominje pod imenom Ἐνετοί; drugi su Veneti življeli u staroj Galiji pri rijeci, koja se danas zove Loire, a treći i najznatniji Veneti sjedili su u gornjoj Italiji, njima je trag još do danas sačuvan u imenu svemu svijetu poznatoga grada: Venezia (Mleci). Što su bili paflagonski Veneti, to jest: kojega plemena, o tom se ne može baš ništa reći; galski su Veneti bili keltički ogranak, a gornjoitalski Veneti ilirski ogranak. Bilo je pokusa, te se hotjelo dokazati, da su ovi pošljednji t. j. gornjoitalski Veneti bili Slaveni, pak da su istom poslije romanizirani, ali ti su dokazi veoma slabi i ne dokazuju ništa.

Plinije piše na jednom mjestu svojega pomenutoga djela, da blizu rijeke Visle pored Sarmata i dvaju germanskijeh plemena Skira i Hira prebivaju takodjer Venedi t. j. Slaveni. Nije moguće, da bi Venedi ovdje značilo sav slavenski narod, koliko ga je onda bilo, jer je bez ikakve sumnje onda već bilo toliko Slavena, da se uz Vislu ne bi bili mogli smjestiti pa još življeti s drugijem narodima. Za to je posve sigurno, da Plinijevi Venedi znače samo jedan ogranak slavenskoga naroda, a drugi su slavenski ogranci bili rašireni dalje po današnjoj Rusiji. Uzaludan bi trud bio, tko bi kušao odrediti, kojemu su današnjemu slavenskomu plemenu praoci Plinijevi Venedi. Pored sve svoje kratkoće ipak je navedena Plinijeva bilješka velike cijene, jer je ona iza Herodotova vremena prva, koja spominje Slavene. Isto je tako dragocjena i druga jedna Plinijeva bilješka, gdje izbraja narode, koji sjede od kimerskoga Bospora dalje prema sjeveru. Tu ispisuje Plinije njekoliko imena više ili manje tamnijeh, ali na veliku našu radost