kojemu život stoji samo u bojevima. Za to je slabo mario za mirno Kijevo, već je poslije kratke kozarske i vjatićske vojne krenuo k Dunavu, daleko iza granica svoje države, da tamo traži boja s Bugarima i s Grcima. Prije nego o tom stanemo govoriti, priopćit ćemo Nestorovu bilješku o načinu, kako je Svetoslav živio. »Kada knez Svetoslav odraste i postade muž, poče skupljati mnoge i hrabre vojnike. Hodeći lako kao pard tvoraše mnoge vojne. Kud je išao, nije za sobom vozio kola ni kotlova, niti je meso kuhao, već odrezavši tanke komadiće konjetine ili divljači ili govedine pekao bi ih na ugljevlju i jeo. Nije imao čadora, nego bi prostro poda se gunj i pod glavu metnuo sedlo. Takvi su mu bili i ostali vojnici«. Prvonačelni ljetopisac ne navodi uzroka Svetoslavljeve vojne s Bugarima; on na prosto veli, da je Svetoslav godine 967. krenuo na Bugare, svladao ih i osvojivši dunavske njihove gradove nastanio se sa svojom družinom u jednome izmedju njih (Perejaslavcu). Koji je uzrok bio Svetoslavljeve vojne s Bugarima, a poslije i s Grcima, to doznajemo iz vizantijskoga pisca Lava Djakona, koji je svu tu vojnu na tanko opisao u svojoj istoriji. On veli, da je Svetoslav (Σφενδοσθλάβος) pošao na Bugare, jer su ga Grci pozvali i ponudili mu veliko blago, ako Bugare upokori, jer sami s njima nijesu mogli dovojevati. Onakoga bojnika, kakav je bio Svetoslav, nije trebalo dugo nagovarati ni mititi. On je primio poziv i krenuo na Bugare. Ali dok je on iza sretnijeh bojeva s Bugarima boravio u gradu Perejaslavcu pri Dunavu, dodju hajdučki Pečenezi pod Kijevo s velikom silom. Ljetopisac piše o tom ovako pod godinom 968.: »Pokazaše se Pečenezi prvi put u ruskoj zemlji, kada je Svetoslav boravio u Perejaslavcu*). Olga se sa svojim unucima Jaropukom (Ярополкомъ), Olegom i Vladimirom zatvori u gradu Kijevu. Pečenezi s velikom silom opkoliše grad, bješe
') Ovdje se ima misliti: prvi put za knezovanja Svetoslavljeva, jer smo vidjeli pod br. 117., da je već Igor s Pečenezima morao vojevati.
