tako, da se jasno razabiraju tragovi narodne tradicije u njegovu pripovijedanju. Osobito udara u oči prevelika glupost Drevljana, koji su se dali ubijati kao nijema stoka, jer nijesu mogli progledati, kako ih Olga lukavo vara i jedne za drugima ubija. Tako su se n. pr. Drevljani pokazali kao velike bene, kada su odmah poslije Igorova umorstva hotjeli, da se njihov knez Mal oženi Olgom, kao da nijesu mogli znati, da Olga misli ne na udaju, već na osvetu. Kada su došli drevljanski poslanici prositi Olgu za svoga kneza, reče im Olga: »dodjite sjutra k meni na čast, ali nemojte dolaziti ni pješice ni jašući, nego neka vas moji ljudi donesu u ladji.« Sjutra dan se doista poslanici namjeste u ladji, i Kijevljani ih ponesu, ali ne na čast, kako su se nadali, već ih bace u njekakvu jamu i zatrpaju ih zemljom. Čovjek bi mislio, da će Drevljani slutiti kakvu Olginu pakost, kada su vidjeli, da se poslanici ne vraćaju, ali njih to nije ništa smetalo, oni pošalju i druge poslanike. Ove Olga dade odvesti u kupelj, da se tobože okupaju, pa ih onda dade žive spaliti. Kada i to učini Olga, onda poruči Drevljanima, da ona već dolazi k njima: " evo već idem k vama, nego zgotovite mnogo medovine u gradu, gdje ste mi muža ubili, da proplačem nad grobom njegovijem i da učinim triznu*) svome mužu". — »Čuvši to Drevljani (nastavlja ljetopisac) dovezoše vrlo mnogo medovine i zakuhaše. Olga povede malo družine i idući polako dodje do groba Igorova i zaplaka za svojim mužem pa dade nasuti veliku mogilu, i kad nasuše, zapovjedi, da se čini trizna. Onda sjedoše Drevljani da piju, a Olga zapovjedi svojim momcima, da ih dvore. Drevljani upitaše Olgu: "gdje je naša družina, koju smo po te poslali"? Olga odgovori: "ide za mnom s družinom mojega muža". Kada se Drevljani opiše, Olga zapovjedi svojim momcima, da udare na njih, a sama se ukloni na stranu i zapovjedi družini da sijeku Drevljane, i sasjekoše ih 5000. Olga se vrati u Kijevo i stade spremati vojsku na ostatak Drevljana.«
- ) Što je t r i z n a , rečeno je pod br. 106. pri koncu.
