Stranica:Slaveni u davnini (1889).djvu/228

Izvor: Wikizvor
Ova stranica je ispravljena

hotimice prešutjeli dogadjaj, kada se ponosna prijestolnica istočnoga carstva morala pokoriti strašnomu varvarinu i s njim se miriti onako, kako je on hotio? — Na drugo pitanje odgovaramo : da Olegova vojna nije nikakva izmišljotina, to bjelodano dokazuje Olegov ugovor s Grcima. Kada su se Grci mirili s Olegom, nije dosta bilo kao u patrijarhalno doba, da naustice uglave mir, već je trebalo, da se sve pogodbe napišu u dva eksemplara, od kojih je jedan ostao u carskoj arhivi u Carigradu, a drugi je eksemplar ponio Oleg sa sobom u Kijevo. Moglo bi do duše nastati pitanje, nije li i ugovor Olegov s Grcima takodjer izmišljotina? Bilo je vrijeme, kada se tako pitalo, ali je Pogodin već prije 50 godina tako lijepo obranio Nestora i od najmanje sumnje, kao da je rečeni ugovor podvala ili falsifikat, da danas više ni jedan ozbiljan ni ruski ni neruski istorik ni malo ne sumnja o autentičnosti ugovora. Ako je dakle Olegov ugovor istorički dokumenat, onda je posve sigurno, da je Oleg bio pod Carigradom i na nj jurišao. Ali ako mi i držimo Olegovu vojnu za pravu istoričku činjenicu, opet držimo, da je prvonačelni ljetopisac taj dogadjaj više zabilježio po narodnoj tradiciji nego po kakvom pismenom izvoru. Pogledat ćemo sada crte, koje su u ljetopis za cijelo ušle iz narodnoga pripovijedanja ili pjevanja. Najprije veli Nestor, da su Rusi došavši pod Carigrad izvukli ladje na suho, metnuli ih na točkove, razapeli jedra i uz duvanje vjetra da su tako dojedrili do samijeh zidova carigradskijeh. I od drugud se zna, da su Normani pri potrebi znali svoje ladjice metnuti na točkove, ali onda ih nije vjetar gonio, već su ih vukli konji ili ljudi. Da je vjetar dognao Olegove ladje po kopnu, to je mogla izmisliti samo narodna tradicija. Dalje veli ljetopis, da su Grci počevši se s Olegom dogovarati poslali mu jela i pića, ali je sve bilo otrovano. Oleg je to njekako saznao ili slutio pa nije hotio grčkijeh ponuda ni taknuti. Takvo što pripovijedati može samo narodna tradicija, jer tko razuman može misliti, da bi se Grci u smrtnom strahu od ljutoga varvarina usudili slati mu otrova, gdje su