drevljanskoga govora sačuvano do danas nješto malo pisanijeh ostataka i na temelju tijeh ostataka napisao je njemački naučnjak XIX. vijeka (A. Schleicher) gramatiku rečenoga jezika. Još kako tako razumijemo, što su se slavenska gospoda ponjemčivala po onijem zemljama, koje su Nijemci osvojili, ali što ćemo reći o Rancima i Pomorcima, koji su se mogli oteti germanizaciji, ali su je sami prihvaćali! Rekli smo, da su Danci osvojili ostrvo Ranu godine 1168., isto su tako na početku XIII. vijeka pali pod dansku vlast Pomorci i istočni Ljutići. Znala su gospoda ovijeh plemena, da im Danci ne će i ne mogu oteti njihovu narodnost, za to su kao od njeke glupe obijesti njihovi knezovi i druge poglavice stali sami dozivati Nijemce, da se naseljuju po njihovijem zemljama, a da Nijemcima bude medju njima što ljepše, da se osjećaju kao usred Njemačke, počela su gospoda primati njemačke običaje i njemački jezik, dok nijesu za malo vremena gornji slojevi posve ponijemčeni, a onda je dakako i donje slojeve izjela germanizacija. Gotovo bi čovjek rekao, da nije nikakva šteta, da propadne narod, koji takvo što radi. Ali ne osudjujmo prostoga naroda; da je na njegovu bilo, još bi on i danas govorio i osjećao slavenski. Njegovoj su narodnosti grob iskopali do duše Nijemci, ali su je u grob bacila njegova gospoda! Još ćemo samo dvije besjedice reći o kršćanstvu medju baltičko-polapskijem Slavenima: gdje su oni njegda življeli, tamo se danas vjeruje onako, kako je učila velika reformacija XVI. vijeka. Ne priznaje se tamo rimski papa niti se iz Vatikana primaju dogme. Kada se to pomisli, onda se kao sama sobom nameće čovjeku misao, kako su se s vremenom od katoličke crkve odmetnuli oni, koje su njegda vrijedni i nevrijedni sinovi iste crkve silom obraćali na svoju vjeru!
