da više ne će vojevati na Saksonce, pusti ga vojvoda na slobodu. U njegovoj je zemlji već vladao drugi knez, koji se zvao Ratibor, a Gotšalk ne hoteći na silu otimati izabranomu knezu prijestolja i tijem uvaliti narod u nemire ode u službu danskomu kralju Knutu, kojega je pratio u njegovijem vojnama po Engleskoj. U ono su vrijeme Danci već bili kršteni, i Gotšalku se činilo njekako neobično boraviti kao neznabošcu medju kršćanima. Vrijeme je već bilo zaliječilo ranu, koju je njegovu srcu zadalo očino umorstvo, već ga je minula i ljutina i želja za osvetom, pa je stao često misliti o vjeri, koju je nogama pogazio, i promišljajući o golemijem razlikama izmedju kršćanstva i neznaboštva napokon se uvjeri, da je kršćanstvo svakako mnogo bolje od neznaboštva. Vidio je, kako su već svi znatniji evropski narodi kršteni i kako im je kršćanstvo doneslo mnogo i mnogo dobra, samo njegov narod još jednako stoji u okorjelu neznaboštvu; za to se ne može dokopati ni do kakve prosvjete, već mora propadati u neznanju i varvarstvu. Vidio je, kako drugi kršćanski narodi gledaju na polapske Slavene kao na kakvo čudo i s preziranjem. Sve bi to prestalo, kada bi se polapski Slaveni krstili, ali krstili kako treba, i tijem se uhvatili u kolo ostalijeh naroda. — Ovake su i slične misli snalazile Gotšalka, kada je boravio u Daniji i Engleskoj. Za to primi na novo kršćansku vjeru, oženi se kršćanskom ženom i odluči, ako ga igda zapadne knezovanje medju njegovijem narodom, da će ga nastojati krstiti i prosvijetliti. Nije Gotšalk baš dugo čekao, da uzmogne kao knez izvoditi svoje osnove. Knez Ratibor postane za njeko vrijeme vrhovnijem knezom bodrićskijeh plemena, a suknežice su mu bili većinom njegovi sinovi. Danski kralj Magnus navali god. 1042. na Bodriće, i u boju padne knez Ratibor. Onda njegovi sinovi dignu sva izokolna slavenska plemena na oružje, da se osvete Dancima, ali u odlučnom boju padnu junačkom smrti svi Ratiborovi sinovi. Onda se Gotšalk vrati medju Bodriće, i sva ga bodrićska plemena izaberu za svoga vrhovnog kneza. To je bilo god.
