Prijeđi na sadržaj

Stranica:Slaveni u davnini (1889).djvu/132

Izvor: Wikizvor
Ova stranica je ispravljena

(a još će se bolje vidjeti poslije pod br. 71.), da su svi knezovi počevši od Kroka bili knezovi ne čitavoga češkog naroda, već samo onoga plemena, koje je sjedilo u sredini zemlje oko glavnoga svoga grada Praga, a druga su češka plemena življela pod vladom svojih plemenskijeh knezova. Praški su knezovi dakako nastojali, da što više stegnu moć ostalijeh plemenskijeh knezova i da svu češku zemlju ujedine; ali je taj posao sporo napredovao. Dosta je bilježaka o češkom narodu od početka VIII. vijeka pa dalje sačuvano u germanskijem izvorima. Tako doznajemo iz njih, da je s Česima vojevao Karlo Veliki i da ih je prisilio na plaćanje danka. Pod god. 822. veli jedan germanski izvor, da su se češki poslanici došli pokloniti caru Ludoviku Pobožnomu, dakle su ga valjada priznavali Česi za svoga vrhovnoga gospodara. Drugi opet germanski izvor piše, da se godine 845. na kraljevskom dvoru u Regensburgu krstilo 14 češkijeh velikaša. Na veliku našu žalost ova je vijest veoma kratka, tako da osim gole činjenice o krštenju četrnaestorice češkijeh velikaša ništa drugo ne doznajemo, ni iz kojih su krajeva češke zemlje bili oni velikaši, ni kako su se zvali, ni što ih je navelo na tako važan čin. Godine je 845. po svoj prilici vladao Gostivit, ali on se nije krstio, jer je njegov sin Borivoj istom poslije očine smrti primio kršćansku vjeru. Palacký misli, da su krštenju onijeh 14 velikaša bile uzrok po svoj prilici domaće razmirice, te su se nezadovoljni velikaši predali u njemačku zaštitu, i da dokažu svoju odanost njemačkomu kralju, primili su na njegovu dvoru novu vjeru. Ovo bi se nagadjanje slavnoga češkog istoriografa moglo tijem potvrditi, što već god. 846. pa dalje sve do. 850. godine nalazimo kralja Ludovika Nijemca u vojni s Česima, ali su se Česi odbranili od njegovijeh navala pod knezom Gostivitom. Na početku vlade njegova sina B o r i v o j a (god. 873.) prodrla je opet njemačka vojska u Češku i razbila Čehe, ali nam se nigdje ništa ne veli, da bi Česi postali tada franački podanici ili da bi plaćali danak. Poslije ove nesretne vojne