i pet godina svoga sviestnog života proveo kao nihilist, t. j. kao čovjek, lišen svake vjere; pa onda dodaje: Ovoga naknadnog priznanja nije nam trebalo; sva djela piščeva viču o tom, premda strašna rieč nije nijedanput izuštena... Turgenjev je odkrio ovu bolest i objektivno ju proučio; Tolstoj je patio od nje od prvoga dana, ne znajući u početku za nju; njegova zaražena duša vapije na svakoj stranici njegovih djela ovim nemirom, koji pritiska tolike duše ovoga plemena... Ako su najzanimljivije one knjige, koje vjerno predaju bit kojega mu drago diela čovječanstva u stalni historijski čas, onda naš viek nije stvorio ništa interesnijega nego što su djela Tolstoga, nije sazdao ništa znatnijega po književnim svojstvima. Tolstoj kad hoće da bude samo umjetnik, onda je opet jedan od najvećih umjetnika, jedan od onih, koji imenom svojim obilježavaju stoljeće.
No smije li se tako govoriti o suvremeniku, koji još živi? Kako ćeš govoriti o veličanstvu prije, nego se čovjek prevrati u prah, prije nego mu se je ime preobrazilo u nabranom poštovanju pokoljenja? S tim gore, veli Vogüé: ja ga vidim tako velikim, da mu se čini prosto već mrtvim, pa se rado pridružujem k uzkliku Flauberta, koji je od Turgenjeva dobio prievod njegova djela, pročitao ga i svojim gromovnim glasom i lupajući nogama povikao: To — je Shakespeare, to je — Shakespeare!
Po čudnom i neriedkom protuslovlju ovaj smućeni, pokolebivi duh, koji se gubi u oblacima nihilizma, nadaren je neizporedivom jasnoćom i pronicavošću pogleda u naučnom izučavanju životnih pojava.... To je rek bi um englezkoga kemika u duši indijanskoga budista; neka objasni, tko može ovaj čudni ujedinjaj; komu to podje za rukom, objasnit će svu Rusiju. Tolstoj prolazi po čovječjem družtvu s takovom prostotom i prirodnjačtvom, kakovi su gotovo zabranjeni zapadnim piscima; on promatra, sluša — i riše sliku, i učvršćuje jeku onoga, što je vidio i čuo, a pri tom svagda s tolikom točnošću, da nas nehotice sili na pljesak. Ne zadovoljavajući se tim, da sabere razasute crte družtva, on ih razčinja do najzadnjih počela s nekim nedostižnim gnjevom i tankošću; za-
