Autor je pokazao, da obširno poznaje duhovnički stalež. Neki su mu od ovih sastavaka veoma sretno pošli za rukom i obiluju neodoljivim humorom.
Dmitrij Vasiljević Grigorović (rodjen godine 1822.) znatan je po tom, što je prvi uzeo prikazivati prostonarodni život. Njegove pripoviesti iz pučkoga svieta »Selo« i »Antun Goremyka« bile su u svoje vrieme znamenitim književnim pojavom. Za njima su došli romani »Rybaki« (Ribari) i »Pereselency« (Preseljenici), takodjer iz narodnoga života, ali nisu više tako uspjeli. Jedno od najljepših djela Grigorovićevih u zadnje je vrieme »Gutaperčevyj malьčikъ«.
Konac petdesetih godina označuje se pojavom nove književne škole »narodnikâ«, koji su posvetili svoje sile izučavanju i prikazivanju narodnoga života.
U početku je ova škola prema narodu stajala negativno, njezini su predstavnici Nikolaj Vasiljević Uspenski (od god. 1837. do 1889.) i Vas. Aleksjejević Sljepcov (od god, 1836.—1878.). No negaciju do skora zamieni ozbiljnije i dublje izučavanje.
Nadalje su predstavnici ove škole bili Aleksandar Iv. Levitov (od g. 1842.—1877.), znamenit umjetnik, Fedor Mih. Rješetnikov (od g. 1842.—1871.), silan realist, i Pavao Ivanović Jakuškin (od g. 1820.—1872.), koji je zalazio u narod i sakupljao narodne pjesme.
Najznatnijim prikazivačima prostonarodnoga svieta u naše doba valja smatrati Gljeba Ivanovića Uspenskoga (rodj. god. 1840.) i Nikolaja Nik. Zlatovratskoga (rodj. godine 1845.). Dok Zlatovratski iznosi poimence svietle strane seljačkoga života i s osobitom ljubavlju riše visoka svojstva ruskoga naroda, Uspenski — veoma dubok realist, zahvaćen realizmom i poricanjem, prikazuje s najvećom objektivnošću narod i njegov život, te dostizava gotovo naučnu točnost i naučnu metodu. Najbolja su mu djela: »Vlast zemlje«, »Moral Rasterjajeve ulice«, »Razorenje«, a Zlatovratskoga je najljepše djelo »Ustoji«.
Veoma darovite slike narodnoga života i ruske prirode predstavio je Pavao Iv. Meljnikov (od g. 1819.—1883.), njegov je pseudonim Andrija Pečerski. On je ponajvećma izučavao
