Stranica:Ruski pripovjedači (1894).djvu/33

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ova stranica je potvrđena


ovom krugu razlika i proizadje podjela u »slavjanofile« i »zapadnike« (donekle pod utjecajem »Filozofijskoga pisma« skeptika Petra J. Čajadeva). I jedni i drugi težili su za tim, da provedu reforme u družtvenim i državnim prilikama; i jedni i drugi bijahu rodoljubi, ali svak na svoj način; jedni su sve osnivali na narodnoj osnovi, na temelju filozofijskih, crkvenih i historijskih prilika, ali su precjenjivali značenje bizantinizma u ruskoj povjesti; drugi su opet izpitivali družtvenopolitička pitanja, zanimali se ne prošlošću nego budućnosti, i tražili izlazak u zapadno-evropskoj, osobito socijalističnoj književnosti. Jedni su zalazili u dubinu prošlosti, tražeći ondje svoje ideale, i stvorili niz prekrasnih učenih razprava o ruskoj povjesti i ruskoj narodnosti: oni su dali prvu pobudu za probudjenje narodne samosviesti; drugi pak provodeći zapadne kulturne ideje, oplodjivali su domaću zemlju i prigotovljali veliku sintezu svojega i tudjega, obradjivali tlo za budući razvoj Rusije. Obje stranke, i slavjanofili i zapadnici, uzajmice su se nadopunjavale; njihova je djelatnost na prvi pogled uzajmična, bilo je to lice i naličje iste medalje. Tako su se obrazovale dvie goleme stranke u novoj ruskoj književnosti, dva smjera, koji obuhvaćaju i državu i družtvene prilike: obje se stranke medju sobom bore, broje u svojim redovima najvidjenije i najprosvjetljenje ljude, te do dana današnjega diele veliku gromadu čitateljâ u dva tabora.

Medju slavjanofile ide Aleksej S. Homjakov (od g. 1804. do g. 1860.), otac slavjanofilstva u pravom smislu, bogato nadaren filozof, bogoslov i pjesnik, panslavist, vatren rodoljub, koji je gledao na prilike možda nešto optimistično, ali u svakom slučaju čovjek genijalne prirode, do sada još nedostatno proučen i ocienjen.

K slavjanofilima pripada i darovita obitelj Aksakovâ; otac Sergej T. (od god. 1791.—1859.) napisao je »Obiteljsku kroniku«, epsku sliku vlasteoske obitelji. Njegovi su sinovi Konstantin (od god. 1817.—1861.), historik i filolog, i Ivan (od godine 1823.—1886.), publicist i pjesnik, posljednji od plemenite plejade. Znatno se je iztakao filozof Ivan V. Kirjejevski