da se pazi na duševne potrebe puka i da se uporedo valjano proučava njegov značaj i život. Ujedno iznese Markov svoje teze, a Tolstoj mu odgovori u obširnu članku, te za uzvrat zabilježi svoje teze, medju kojima se uči: Naobrazba je slobodna, zato je zakonita i opravdana, dočim je uzgoj silovit, pa po tom je nezakonit i neopravdan; uzgoj imade svoje porietlo u obitelji, u vjeri, u religiji i u družtvu; družtveni je uzgoj osnovan na obsjeni ljudskoga razuma. Očito se odavle razabira velika ljubav Tolstoga prema puku, trebalo je samo korak popoći, da rekne: Mi treba da idemo u školu puku! I doista Tolstoj to doskora uztvrdi ne bojeći se nikakovih prigovora. Tako je Tolstoj pošao na put Rousseauvljev. »Čovjek dolazi na sviet savršen«, reče Rousseau, a ova velika rieč nepokolebiva je za Tolstoga. No u zaključcima on je odmakao od Rousseaua. Francuzki filozof ne drži poput Tolstoga, da se čovjek uzornoj harmoniji istine, ljepote i dobrote udaljuje svaki dan i svaku uru, Rousseau ne uči, da bi se razvit, obrazovan, kulturan čovjek morao učiti u nerazvita seljačkoga dječaka, Rousseau ne veli kao Tolstoj: »Uzgoj kvari čovjeka i ne poboljšava ga. Što je koje diete pokvarenije, to ga manje valja uzgajati, to više treba mu dati slobode.« Kako Tolstoj uči, diete treba samo materijala, a podavati mu ga mora odrastao čovjek, učitelj, da se diete skladno i svestrano usavrši po vlastitom nagonu.
Ni nemir putovanjâ, ni bol za bratom, ni briga oko škole nisu mogli zatomiti u Tolstoga potrebu, da radi na pjesničkom polju. Sve ga je nukalo, da pjesnički obradi probleme, koje je sreo promatrajući život. Odavna je već Tolstoj posumnjao o vriednosti kulture; u prostonarodnom čovjeku, koji je prost od kulture, nahodio je ne samo čistija osjećanja, nego takodjer veće umjetničke sposobnosti. Za sve oblike, u kojima živu ljudi »družtva«, držao je Tolstoj, da su se preživjeli, da su izhitreni, da ubijaju sreću; pa se tako dade na to, da izpita velika pitanja čovječanstva.
U kratkom vremenu od pet godina napisa Tolstoj pet djela: »Tri smrti« (g. 1859.), »Obiteljsku sreću« (g. 1859.),
