Stranica:Ruski pripovjedači (1894).djvu/295

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ova stranica je ispravljena


»Polikušku« (g. 1860.), »Kozake« (g. 1861.) i »Platnomjera« (Holstomêrъ, g. 1863.). U prvoj pripoviesti prikazuje se problem čovječje smrti, u drugoj se iznosi na vidjelo ljubav u braku, »Polikuška« prodire u duševni život jadnoga kmeta, »Kozaci« nam podaju opreku prirodnoga i kulturnoga života, a »Platnomjer« nalazi korien sve ljudske biede u pojmu vlastničtva.

Tolstoj je više puta pokušao odgonenuti tajnu smrti, no dok je prije promatrao smrt pojedince, nastoji ju sada shvatiti u njenoj obćenitosti. Kako podnosi smrt gojenac civilizacije, a kako sin prirode dočekuje konac, kako li se svršuje ono, što je neživo u prirodi — drvo? Priroda ne poznaje smrtne borbe ni smrtnoga straha. Pučanin sa svojim prirodnim osjećanjem dočekuje smrt gotovo onako kao drvo u šumi, a njegovi se domari vladaju prema njemu kao drveće prema usječenu drvetu. Drveće s ponosnijom radošću širi svoje nepomične grane u novom prostoru, a jadni poštarski sluga raduje se novim cipelama, kojih mrtvacu više ne treba. Samo čovjek, koji se je udaljio od prirode, pati, kad mu se primiče konac.

Problem braka odavna je zanimao Tolstoga, pa štogod je o tom Tolstoj pisao, u svezi je sa doživljajem. Sve ono doba, dok je živio kao neženja, čeznuo je Tolstoj za drugaricom svoga života, pa su ga usred vrtloga priestolničkih zabava i užitaka mučile sumnje, koje mu je nametala savjest. Sad se je nejasna težnja pretvorila u jasnu želju, da osnuje obitelj. On je već prevalio mlade godine, djevojka njegova izbora cvatući je rasla uza nj. On je bio prijatelj i vršnjak njezine majke, — može li biti sreće medju njezinom kćerkom i njim? Tako se je u duši piščevoj izpreplela obćenitost s osobnim osjećanjem, pa je pitanje o bračnoj sreći isto tako zanimalo srce snubokovo, kao i maštu pjesnikovu. Nije slučajno, što se imanje Mašino u pripoviesti zove »Pokrovskoje« po ljetnom boravištu obitelji Behrsove.

No Masa još nije bila njegova, pa je tako »Obiteljska sreća« u neku ruku san o budućnosti, opis onoga, što bi se jednoč moglo dogoditi kod razlike godinâ i značajeva. Poradi