paklom, da u njemu govore odlučnim glasom samo mikroskop i teleskop. Glavnu nesreću ljudi nalazi Tolstoj u tom, što ljudi misle, da znadu sve. Budi skroman i strpljiv prema drugima, tako uči Tolstoj, — u kratko: ljubi bližnjega. Pa napokon što je optimizam, pesimizam, fatalizam, budizam prema onomu junaku, kojemu je Tolstoj nastojao uviek ostati vjeran, prema istini, koja je vazda liepa?
Tolstoj pripada medju ljude, koje mnogo hvale i mnogo kude. On je po rodu diete one manjine, koja uživa, a po srcu i umu prijatelj biednikâ i stradalaca. Sve nevolje njegove domovine nalaze jeku u njegovu srcu. Mnogi su resultati njegove najnovije nauke izvrgnuti mnogim navalama, ali kako on propovieda ljubav k bližnjemu, tako i živi. Malo koji od suvremenih ljudi pokazuje tolik sklad izmedju rieči i čina, kao Tolstoj, pa je u tom njegova veličina, kojoj se mora pokloniti i protivnik njegovih filozofijskih teorema. Tolstoj kao pjesnik odavna je već osvojio sviet, kao čovjek nije još doživio priznanja. Njegov je život tiesno izprepleten sa njegovim djelima.
U guberniji tulskoj, petnaest vrsta od glavnoga mjesta Tule, na velikoj cesti, koja ide od Moskve do Kurska, leži imanje Jasna Poljana. Od velikoga druma vodi mala cesta do sela i imanja. Kad se putnik približi, opaža ostatke nekadašnje veličine: dva okrugla, kamena tornja, koji sada tvore vrata Jasne Poljane. Starost ih je već nakrivila i prerasla mahovinom. Gust, sjenovit red krušaka, koji presieca zanemareni voćnjak, dovodi do stana vlastelinova. Umjetni ribnjaci i perivoj dovršuju čedni posjed, koji je nekoč bio čest veće cjeline. U četvrtom deceniju našega stoljeća uništio je požar vlastelinske dvorove. Ostala su samo dva krila visoke gradjevine. U jednom smješta Tolstoj svoje mnogobrojne goste, a u drugom je čedan stan njegov i obitelji njegove. Unutrašnjost je ove jednokatne zgrade jednostavna. U prizemlju je radionica Tolstoga, njegova knjižnica i spavaonica. U prvom je katu stan obitelji i velika
