Stranica:Ruski pripovjedači (1894).djvu/266

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ova stranica je ispravljena


Nema veličine bez jednostavnosti, bez pravednosti i dobrote — veli pisac na nekom mjestu romana, a u tom je osnovna ideja njegove radnje. Ove tri kreposti pribavile su godine 1812. Rusima pobjedu nad silnikom, u koga ovih kreposti ne bijaše. Kao najdublji poznavač čovječje duše Tolstoj drži, da je historijska ličnost jednaka svakomu vojniku. Kao teoretik Tolstoj je privrženik skeptične škole, koja ne štedi nikakvoga piedestala. Tako zvani »veliki ljudi« njemu su samo etikete, koje dogodjaju podaju ime. Da toliki i toliki francuzki vojnici nisu pošli za Napoleonom, veli Tolstoj u dodatku k romanu, Napoleon ne bi mogao ni misliti na ovu vojnu. »Milijarde su se uzrokâ sastale i proizvele ono, što se je dogodilo... Tečaj svjetskih dogadjaja zavisi o sastanku voljnih izjava sviju ljudi, koji su dionici ovih dogadjaja... Dostojanstvo čovječje, koje mi kaže, da je svak od nas ako ne više, a to za cielo i ne manje čovjek nego veliki Napoleon, upravo me sili, da ovako riešim pitanje, a historijska mi izpitivanja potvrdjuju ovu predpostavku.« Ovaj fatalizam proteže Tolstoj na ocjenu slavnih vojskovodjâ, kao što su bili Napoleon i Kutuzov. On ne pripoznaje strategici onoliko važnosti, kako to čini ratna nauka. »Što može«, umuje ovdje knez Bolkonski: »nauka u stvari, kojoj su okolnosti i uvjeti nepoznati i ne mogu se unapried odrediti; gdje se snaga onih, koji vojuju, može još manje unapried odsjeći? Nitko nije mogao znati i ne može znati, u kakvu će stanju biti sutra naša i neprijateljska vojska, nitko ne može reći, kako je jak ovaj ili onaj zbor. Kadikad ako nema u pročelju kukavice, koji bi zavikao: »Mi smo razkinuti!« i pobjegao, nego ondje kakav veseo momak za viče »Hurra!«, zbor od pet hiljada ljudi vriedi za njih trideset, kako se dogodi u bitci kod Schöngrabena, a gdješto osam hiljada natjera u bieg vojsku od petdeset hiljada, kako je bilo kod Austerlitza.« Ova teorija zvoni doduše veoma slobodno, i nije osnovana na izkustvu, ali mi slabo marimo za fatalistično-skeptičnu filozofiju Tolstoga, dok pazimo na dojam svega djela. A ovaj dojam stoji u tom, da povjest nije jednolična igra ni bezkrajan lanac uzrokâ i posljedicâ, koji se neprestano ponavljaju, već da ona po-