Stranica:Ruski pripovjedači (1894).djvu/265

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ova stranica je ispravljena


život. Dužnosti obiteljske, družtvene, bračne — svima su jasne. Pojmovi o pravu i nepravu takodjer su očevidni i stalni. Pustomu životu »velikoga svieta« i ratnomu štopu, koji okružava najviše osobe, za opreku izstavlja pisac dvie čvrsto zglobljene i zdrave sfere — obitelji Rostovljevu i Bolkonskoga, pa vojsku. Članovi ovih obitelji jasno i živo osjećaju svoje velike dužnosti prema domovini, pa im je najveća svetinja, da ih izpune. Isto tako postupa vojska. Godina 1812. bijaše momenat, kad je niži sloj ruskoga naroda održao pobjedu nad višim, labavim slojem, pa da nije bilo njegove uztrajnosti, Rusija ne bi odoljela navali Napoleonovoj. Knez Andrija Bolkonski prezire priliku, da služi u štopu, te ulazi medju obične vojnike. »Francuzi su moju kuću razorili, veli on, a sad kane razvaliti Moskvu. Oni su mene ojadili i ojadjuju me svaki čas. Svi su oni moji protivnici, svi su oni za me zločinci.« Rat bijaše s ruske strane defenzivan, pa je tako imao značaj svete narodne dužnosti; a s francuzke strane bješe ofenzivan, po tom silovit, nepravedan. U bitci kod Borodina očitovala se je snaga dviju oprečnih ideja, koje su narode vodile. Francuzi bjehu zastupnici kozmopolitske ideje, koji se u ime obćenitosti nisu žacali prolievati krv i činiti silu; a Rusi zastupahu narodnu ideju, te u ime njezino branjahu s ljubavlju svoj osobiti duh i svoju kulturu. Na bojištu kod Borodina Rusi su prvi put riešili pitanje narodâ u prilog narodnosti. Napoleon nije shvatio, što znači Borodino, ili nije mogao da razumije. Zato se čudi, zato ga spopada strava, kad vidi, kako se ruska vojska, silno već proriedjena, još uviek junački drži kao u početku. Ali nije samo u tu uru i na taj dan bio zamračen duh i savjest ovoga čovjeka, koji je više nego itko drugi bio odgovoran za sav pokolj kod Borodina, i kasnije, sve do svoga svršetka — veli Tolstoj — Napoleon nije mogao shvatiti, ni što je dobro, ni što je liepo i pravo, ni što znače njegova djela, koja su se previše protivila dobroti i pravdi, odviše se udaljila od čovječnosti, da bi on mogao razumjeti njihovo značenje. Napoleon nije mogao opozvati svoja djela, kojima je pola svieta pjevalo slavu, pa se je zato morao odreći pravde, dobrote, čovječnosti.