Stranica:Ruski pripovjedači (1894).djvu/25

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ova stranica je potvrđena


djecu, do skora ode na Zapad, da se usavrši; a ovaj boravak na strani nije samo prijao njegovu duševnomu razvoju, nego ga je sačuvao od biede, koja se skoro iza njegova odlazka oborila na njegove moskovske drugove. Predjašnji liberalni sistem Katarinin prevratio se u strogo regresivan; privatne štamparije, koje je prije sama carica podpomagala, biše dokinute godine 1796.; ujedno bi zapriećeno uvoziti inostrane knjige, a u glavnim mjestima, kao i u pokrajini, bi zavedena duhovna i svjetska cenzura. Družtvo pisca Novikova već je prije raztepeno, sam Novikov dopane tamnice. Već prije, nego se Karamzin vrati sa putovanja po Evropi, javila su se njegova znamenita »Pisma ruskoga putnika«, odišući novim duhom. Do tada su ljudi u Rusiji evropske prilike, velike umjetnike i mislitelje poznavali ponajviše po prievodima obično nevaljalima, pa su svu bit evropske naobrazbe nalazili u tom, da se odievaju po francuzku i da se povode za pseudoklasičnom književnošću. Sad najedared dodje Karamzin i u vjernim, živim crtama prikaže u svojim pismima sliku zapadne prirode i družtva. Njegova promatranja, njegovi osobni susretaji s prvacima evropske nauke i književnosti primakli su čitatelje, rek bi, licem k licu do onoga, što su do tada mogli pomišljati tek veoma nesavršeno. Uza to bješe jezik ovih pisama lagan i prijatan, u sretnoj opreci sa težkim književnim jezikom Karamzinovih suvremenika, sa jezikom, koji se još nije očistio od silne primjese crkvenoslavenske. Karamzin osnuje žurnal »Vjestnik Europe«, u kojem je podavao naučno-književnu hroniku i na taj način poučavao svoje zemljake. Premda se je i on često žalio na tegobu cenzure, ipak mu je neriedko pošlo za rukom obići zabranu, da se šire i prevode inostrana djela. U ostalom proti njemu se stvori silna konservativna stranka, kojoj je bio na čelu predsjednik Akademije A. S. Šiškov (od g. 1754. do g. 1841.), te se razpali borba, u koju je ušao vas tadašnji književnički sviet; no u toj prepirci sve su mlade sile stajale uz Karamzina. On je uveo u Rusiju sentimentalnu poeziju i »gradjanske« motive; borbu sa pseudoklasicizmom započeo je s pripoviešću »Biedna Liza«, koja se je kosnula tisućâ čitatelja i