Stranica:Ruski pripovjedači (1894).djvu/244

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ova stranica je ispravljena


»zbornik«, a osim toga ima radova, koji nisu preštampani. Poslije smrti pjesnika Nekrasova od g. 1877. postade odgovornim urednikom žurnala, te ga je uredjivao, dok nije bio list zabranjen (u aprilu g. 1884.), pa se od onda javlja u »Ruskim Vjedomostima«, »Nedjelji« i ponajviše u »Vjestniku Europe«. On je svoje radnje porazdielio u razne odjelite zbornike, uviek pod obćim nadpisom. Pod kraj života pokrenu on podpuno izdanje svojih djela, ali mu ne dočeka konca. Cielo izdanje obuhvaća dvanaest golemih svezaka.

Saltykov se ljudski prihvati posla, i za neko vrieme žurnal je imao preko deset tisuća predbrojnikâ. Saltykov je čitao beletristične rukopise, popravljao ih za štampu, vršio korekturu sviju odjelâ žurnala, dopisivao s inogradskim suradnicima, sâm pisao studije, imao posla s cenzurom, u kratko bio duša žurnala. Radio je mnogo, toliko, koliko može samo vičan i silan rabotnik. Mučno je dapače pojmiti, kako se je to slagalo sa slabošću njegovih fizičkih sila, no može se protumačiti silnom njegovom ljubavlju prema književnosti i onom tiesnom vezom, koja je spajala nju i njegov lični život. Svu dokolicu, sve oduške medju navalama bolesti, sve noćne bezsanice, sve pečali i radosti, sva maštanja i pomisli — sve je posvećivao književnosti. Živjeti značilo mu je pisati ili štogod raditi za književnost. Književnost je bila ono živo vrelo, koje mu je davalo svedjer novih sila.

On je rukopise mnogo dotjerivao i izpravljao, dočim su Nekrasov i Elisejev bili u tom mnogo manje brižni. Kakova je to egipatska rabota, ne zna svatko i ne može pomisliti, tko nije vidio uredničke radionice. Ima uza to i puna pregršt tehničkih poslova. Mihajlovski pripovieda, kako je Saltykov divno skratio neku pripoviest Koteljanskoga, koji se nije mogao sâm načuditi preradbi urednikovoj.

Uza to se htjelo mnogo umjetničkoga takta, umieća i uztrajnosti u radnji. Bilo je dakako i zamjerâ, jer su mnogi pisci osjećali povredu samoljubivosti u njegovim preradbama. Mnogi su se čudili, kako to, da neki pisci dobro pišu u Saltykovljevu žurnalu, a rdjavo u drugim izdanjima. Dakako Saltykov je