redo- s drugom Bjelinskim. Kako nije bilo više mjesta za grob blizu groba Bjelinskoga, bi odlučeno sahraniti Turgenjeva na istom groblju s Bjelinskim, polag crkve, s lieve (sjeverne) strane njezine odmah pri ulazu u crkvu.
Tielo I. Turgenjeva bi odpravljeno iz Pariza u Petrograd tri nedjelje poslije njegove smrti. Na kolostaju sjeverne željeznice u Parizu skupilo se mnogo obćinstva i predstavnikâ književnosti i umjetnosti. Govorili su Renan, About, Vygubov i umjetnik Bogoljubov. Lies pokojnikov obasut viencima i cviećem krenu u domovinu velikoga pisca, koju je toliko ljubio, a gdje su ga čekale posljednje zemaljske počasti. 27. septembra stiže lies u Petrograd, glavni grad zajedno s mnogim drugim gradovima odluči osnovati dvie narodne škole s njegovim imenom i utemelji stipendiju pod njegovim imenom u petrogradskom sveučilištu. U sprovodu je bilo sve, što misli i osjeća rodoljubno. Na grobu su govorili rektor petrogradskoga sveučilišta Beketov, profesor moskovskoga sveučilišta Muromcev i pisac Grigorović, a Pleščejev pročita svoju pjesmu.
Tako su se predstavnici ruskoga družtva oprostili sa svojim ljubimcem piscem, koji je četrdeset godina bio vodja književnosti ruske, koji je s takovom divnom finoćom osjećanja pratio sve pojave ruskoga družtvenog života i podigao im bezsmrtan spomen u svojim umjetnički savršenim djelima.
Njegov talenat nije bio titanske snage, njega ne odlikuje strastvena, olujna snaga, nego naprotiv mekoća, čuvstvo mjere i umjetnička harmonija. Plastika i kolorit njegovih okolišnih slika, fina izradba i otmena plemenitost u risanju značajeva, razkošno krasni slog i zanosni jezik podaju njegovim novelama prvo mjesto u svjetskoj književnosti, po njima je Turgenjev i postao »kralj novele«!
U književnosti, kao i u politici, narod sliedi po nagonu one ljude, koji njemu pripadaju sasvim, koji su sazdani od njegove puti i njegova genija, koji su proniknuti njegovim
