Prijeđi na sadržaj

Stranica:Ruski pripovjedači (1894).djvu/195

Izvor: Wikizvor
Ova stranica je ispravljena

najmljenom stanu uporedo sa stanom obitelji Viardotove »les Frênes« u Bougivalu blizu Pariza. Neugodna bolest podagra pojavila mu se još na koncu šestdesete godine, a sad se stala javljati sve češće i češće, pa ga je suzdržavala od puta u daleku Rusiju, ali ga nije priečila, da radi kao i prije, i da točno svake godine podari ruskomu obćinstvu bar jednu malu pripoviest. Novi pojavi ruskoga života, koji je uviek pozorno pratio, težnja mladeži u početku sedamdesete godine, da podje »u narod«, te socijalistična propaganda silno zaokupe duh piščev i pobude u njega ideju nova romana, u kojoj bi prikazao »nove ljude«. Gradju je za roman sabirao marljivo u Rusiji i za granicom, još od god. 1874., proučavajući živa lica i izvješća iz raznih strana Rusije. Uz ovu radnju izradio je nekoliko manjih studija u obliku pripoviesti. Napokon g. 1876. bio je roman gotov, te izadje g. 1877. pod nadpisom »Novъ« (Novi naraštaj). Ovdje nam pisac prikazuje socijalista Neždanova, koji polazi »u narod«, da ga usreći.

I roman »Nov« izazove oluju u knjizi i u obćinstvu. To razsrdi pisca tako, da se je opet riešio okaniti pera. Bit će da u isto doba pada jedna od »Pjesama u prozi«, koja se počinje s riečima Puškinovim: »Čut ćeš sud glupakov...«, te pokazuje bolnu dispoziciju piščeve duše.

I doista, Turgenjev tri godine nije ništa priobćio. No u to doba dogodi se u njegovu životu, što ga primiri i uvjeri, da i evropsko i rusko obćinstvo umije cieniti zasluge njegove. God. 1878. na književničkom kongresu za obće izložbe u Parizu predstavnici sviju evropskih književnosti per acclamationem izaberu Turgenjeva predsjednikom jednoga odsjeka, a pohodiv godine 1879. London dobio je on od oxfordskoga sveučilišta počastni doktorski diplom (doctor of common law), kao pisac, koji je svojim djelima, osobito »Lovčevim zapiscima«, dokazao podpuno poznavanje morala i običaja ruskoga naroda.

Na koncu februara iste godine dodje Turgenjev u Rusiju, da se — kako reče — »izmiri« s ruskom publikom, a osobito s mladeži. Zanosni doček nadišao je njegova očekivanja, naj-