Stranica:Ruski pripovjedači (1894).djvu/194

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ova stranica je ispravljena


i Maupassantu, te francuzkoj beletristici daje prvo mjesto. Dapače našao je vremena i volje, bez obzira na česte navale podagre i ljubav k dokolici, prevesti (god. 1877.) dvie pripoviesti Flaubertove. Taj se preobrat u Turgenjeva mora odbiti na to, što je od konca šestdesetih godina prevladao u francuzkom romanu novi, naturalistični smjer, koji je za Turgenjeva bio star, vlastit, ruski, pa je zacielo Turgenjev i riečju i primjerom mnogo pripomogao, da se ovaj smjer odomaći u Francuzkoj. Sami francuzki pisci nove škole priznaju, da su ih se silno dojmile zdrave ideje ruskoga pripovjedača i da su njegovi progresivni nazori o zadaći liepe knjige bili za njih neka vrst odkrivenja. Ovi su nazori bili s tim vredniji, što Turgenjev nije sudio s izključiva i tiesna gledišta, nego na osnovu izporedjivanja ciele svjetske književnosti, koju je dobro poznavao. On je tako razširivao umno obzorje svojih mladih drugova, tvorio vezu izmedju dvie razdaleke književnosti u različnim jezicima. Razgovarajući se s vodjama novijega naturalizma on im je dokazivao potrebu, da se ostave zastarjelih romantičnih forama, romanâ s primišljenim dramatičnim i učenim kombinacijama i pletkama, s lutkama mjesto živih ljudi, — pa je zahtievao, da pisci proizvode život, i ništa nego život. Roman je, govoraše on, najnoviji oblik umjetne književnosti, i danas, kad se književni ukus počinje čistiti, treba zabaciti sve lažne nakite, valja učiniti jednostavnom i uzvisiti onu umjetnost, koja mora biti historijom života. Nije zalud bila njegova ljubimica rieč Goetheova (u Faustu): »Greift nur hinein in's volle Menschenleben! ein jeder lebt's, nicht vielen ist's bekannt, und wo ihr packt, da ist's interessant.« Laž, licemjernost, sentimentalnost i klopotljiva retorika, ti smrtni griesi stare francuzke književnosti, imali su u njega odrješita protivnika; no propoviedajući naturalizam, on nije nikada prelazio stalne granice, za kojom se već počinju skrajnosti ovoga smjera, te je strogo osudjivao ove skrajnosti.

U Parizu je Turgenjev živio u obitelji Viardotovih u skromnu stanu, imajući dvie male sobe u gornjem katu, i ne mareći za udobnosti. Ljeto je provodio obično u vlastitom iz-