Stranica:Ruski pripovjedači (1894).djvu/188

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ova stranica je ispravljena


slobode, povratak gradjanskih i čovječjih prava za onu polovinu naroda, koja državu hrani...

Zimu g. 1857.—58. proveo je Turgenjev u Rimu, gdje je u to doba živjelo mnogo Rusâ, medju njima knez Čerkaski, Botkin i Rostovcev. Kad se je pročulo, da ministarstvo namjerava osloboditi kmetove, počeli su oni u Rimu priredjivati sastanke, razsudjivali su sve strane ovoga životnog pitanja, proiznosili govore i napokon zamislili osnovati žurnal, izključivo posvećen ovomu pitanju. Turgenjev je obrazložio u posebnu spisu, da bi ministarstvo moralo u tom poslu pitati za savjet književnost i široku javnost. Čerkaski odnese spis u Petrograd, da ga predoči oblastima, ali su svi ovi projekti proglašeni za »prerane«, pa tako je pala i misao o žurnalu.

U početku šestdesetih godina Turgenjev je zimu provodio obično u Parizu, a ljeto — što na imanju svojem, što u Baden-Badenu. Ovdje zajedno s Louisom Viardotom, francuzkim estetikom i književnim historikom, prevodio je na francuzki drame Puškinove. Ovaj je prievod izišao u Parizu god. 1862. Iste godine izadje u »Ruskom Vjestniku« nov roman Turgenjevljev »Otci i djeca« (Otcy i Dêti), koji je bio važan dogadjaj ne samo u ruskoj književnosti, nego i u piščevu životu.

Šestdesete su godine doba razdražene djelatnosti, trajna napona, grčevita rušenja tradicije u državi, pravu, običaju i nazorima. Truli se stupovi svega narodnoga života ruše, te valja podići nove. Vlada zove družtvo na sudjelovanje, a družtvo se odazivlje zanosno, osjećajući, da je to po nj laskavo. Medju starim i mladim naraštajem puca silan jaz. Stari gube tlo izpod nogu i povlače se u svoje predsude i običaje, a mladi se drže za reformatore, pa bi htjeli ne samo javni život, nego i ljude preobraziti. Sasvim nehotice dolaze opet do izhodišta, s koga su pošli idealisti četrdesetih godina, — k ideji samousavršivanja. Ali su se vremena promienila. Propaganda individualnoga samouzgoja preporučuje kao ideal — egoizam, osnovan na razumnom užitku života bez ikakovih mekaničnih zapreka.

Novele Turgenjevljeve vjerno odrazuju i ovu fazu družtve-