dugo živo opominjaše. Bit će, da je Turgenjev morao češće gledati ovakove prizore; pa se tomu nalazi odraz u slikama njegovih »Lovčevih zapisaka«.
U početku god. 1827. preseli se obitelj u Moskvu, gdje su kupili kuću. Djeca su već poodrasla, pa ih je valjalo smjestiti u koji zavod. U početku bio je Ivan predan u privatni pansion Weidenhammerov, a zatim je neko vrieme živio, kao pansioner, u direktora Lazarevskoga instituta Krause-a, koji ga nauči englezki.
Godine 1833. priedje Turgenjev, u šestnaestoj godini, u »slovesni« fakultet moskovskoga sveučilišta. Od profesora su se osobito izticali mladi Pogodin i M. G. Pavlov; od g. 1826., kad je dokinuta stolica za filozofiju kao suvišna, Pavlov je predavao fiziku i narodno gospodarstvo. Medjutim je on ipak djacima iznosio nauku Schellingovu i Okenovu s velikom plastičnošću, i tako ih pobudjivao na ozbiljan duševni rad. Uz ovu dvojicu stajaše i Pobjedonoscev, koji je predavao rusku književnost, a bio je predstavnik stare škole iz XVIII. vieka. Turgenjev je ovdje probavio samo godinu dana, pa g. 1834. priedje u petrogradsko sveučilište, jer se je sva obitelj preselila u Petrograd poradi starijega sina, koji je dobio ovdje službu u gardskoj artileriji. Iste godine u jesen umrie otac.
Petrogradsko je sveučilište imalo još manje, nego moskovsko, prava nazvati se razsadnikom naukâ. Djaci su bili slabo pripravljeni; osim dva tri predavača ostali su se zadovoljavali, da im djaci nabubaju »skripte«. Med ju bolje profesore išli su samo M. S. Kutorga, učitelj obće povjesti, i P. A. Pletnev, predavač ruske književnosti. Filozofiju je predavao Fischer, doselivši se iz Austrije, ali kako nije umio ruski, predavao je latinski, no u obće sa slabim uspjehom. Zato su mladi ljudi, koji su osjećali potrebu veće naobrazbe, izlazili za granicu, najpače u Berlin, gdje je sveučilište bilo na glasu. Živući u Petrogradu čitao je Turgenjev uz Waltera stare klasike: Horacija, Tacita, Tukidida, Sofokla i druge. On je veoma marljivo polazio lekcije, od kojih ga je mogao odvratiti
