Stranica:Ruski pripovjedači (1894).djvu/18

Izvor: Wikizvor
Ova stranica je potvrđena

promjene, priredjivao je glume, u kojima su se ruglu izvrgavali protivnici njegovih reforma; a Katarina je poticala satirične novine, sama ih podupirala i pisala djela satiričnoga i družtvenoga uzgojnog smjera.

U Rusiji se okupljaju ljudi i stvaraju družtveno-političke stranke po smjeru i stupnju naobrazbi. Možno se je baviti ciele godine u kojem krugu ne znajući, pripada li ovaj ili onaj član medju plemiće ili je iz drugoga sloja (a to se na Zapadu saznaje na prvom susretu); samo se pita, kojemu tko smjeru pripada po svojoj naobrazbi. Time se tumači i to, zašto Rusija imade razmjerno tako mnogo mjesečnih žurnala naučno-književnoga sadržaja, premda neke druge države evropske imadu veći broj čitateljâ. U ove žurnale ulazi sve, što imade suvremeni interes, a što izvan Rusije izlazi u posebnim brošurama. Zato u Rusiji imade manje brošura. Ovi su žurnali veoma razšireni i nalaze se u rukama svakoga naobraženog čovjeka. Oko njih se okupljaju i okupljali su se od prije pojedine stranke. Takovu su zadaću imali: »Moskovski Telegraf«, »Teleskop«, »Moskovski Vjestnik«, »Suvremenik«, »Rusko Slovo«, »Djelo« , »Otačbinski Zapisci«(»Otečestvennyja Zapiski«), »Slovo«, a sada ju imadu — »Ruska Misao«, »Ruski Vjestnik«, »Ruski Obzor«, »Vjestnik Evrope«, »Sjeverni Vjestnik«, »Rusko Bogatstvo« i dr.

Budući da su politične prilike sprečavale praktični rad, te je napredak nalazio oduška samo u književnosti: beletristika je postupice dobivala družtveno-pedagogično značenje, i to tako, da se ne može povjest ruske književnosti u obće ni obradjivati samo s estetičnoga gledišta. U drugu opet ruku cenzura je mnogo vremena bila veoma stroga i zajedljiva, pa su se pisci morali izražavati, da se može čitati izmedju redaka. To je uzrokovalo mnoge nesporazumke, te je za ljude, koji su bili podaleko od književničkih krugova, tajni smisao ostajao podpuno nepojmljiv. Vještina u takovu pisanju i čitanju bila je tolika, da je vlast uzela administrativno postupati proti piscima, kojih su djela već prošla obću cenzuru, ako se je štogod čitalo medju redcima.