Stranica:Ruski pripovjedači (1894).djvu/177

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ova stranica je ispravljena


da je Tušin zastupnikom buduće nove sile i novoga rada, s kojim će se dovršiti preporod Rusije.

Tko je taj zastupnik »nove« Rusije? »Nova« se Rusija luči od stare tim, što je princip ličnoga truda i koristi družtvene učinila nuždnim temeljem budućega čovjeka, dostojna poštovanja i simpatije. Pa tko je zastupnik te nove sile? Zar radnik, sudija, učitelj, liečnik, novinar? Gončarov misli, da je to takav glavničar, kao što je Stolz. Tušin nije drugo nego sin Stolzu, kao što je Stolz sin ili stariji brat Adujevu. U žilama sve trojice teče jedna adujevska krv. Kao što Adujev ne poznaje strasti, tako ni Stolz ne čuvstvuje ničega do iskrene simpatije k čovjeku, koji je ljubio njegovu zaručnicu — i to ne bez sreće; tako i Tušin Vjeri odmah, kako je »pala«, pruža ruku i srce.

To su limfatici, ljudi, koji ne poznaju silnih strasti ni dobrih ni zlih, koji ne mare za maštanja. Adujevi, Stolzi i Tušini idu najprije, no pošteno za tim, da sebi namaknu pristao život, pa kad se smire i upokoje, živu zadovoljni sami sobom i prilikama, što su oko njih. Možda bi ih tko okrstio riečju »filistri«, nego izrazita i majstorska slika ovakvih ljudi — tip strica Adujeva u »Običnoj historiji« s pravom nas nuka, da ih zovemo naprosto Adujevima.