Stranica:Ruski pripovjedači (1894).djvu/167

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ova stranica je ispravljena


začetnik nove ruske kritike Nadeždin, učitelj i predšastnik Bjelinskoga u poslu, da se prestanu obožavati Lomonosov, Heraskov i drugi zastarjeli korifeji klasicizma; Ševyrev, onda još mlad snatrilac, koji je upravo došao iz tudjine, te se još nije prometnuo suhoparnim pedantom; Pogodin, tada još svjež i mlad; — svi ti mladi ljudi unieše nov duh medju sveučilištne zidine. Mjesto monotonih čitanjâ sa starih katedra, koja su bila prije pamtivieka sastavljena, te se svake godine bez znatnih promjena recitovala, — zaori se s profesorske stolice živo slovo, u kojem se odrazivala struja vremena i razpravljale nove potreboće života.

Znatno se promienilo i djačtvo. Djak je od burša postao mladim čovjekom, koji se zanima oko viših ciljeva. Predjašnji patrijarhalni običaji uminuše. Nestade pijanstva i zadirkivanja u prolaznike na ulici, što je bio glavni posao tadašnje zlatne mladeži, nestade i kojekakvih skandala, što su ih znali u predjašnja vremena upriličivati sveučilištni djaci u samoj zgradi sveučilištnoj. Nije se samo jedan put dogodio ovakav dogadjaj, da bi djaci pod kaputom donieli vrabca u dvoranu, pa kad bi profesor zašao u patos, pustili bi ga, — vrabac bi počeo lepršati, a djaci — dakako ljuti — stali bi bučati, ustajati s klupa i naganjati »narušitelja mira«. Ta su vremena počela izčezavati. Osobito u prvoj polovici tridesetih godina stvorilo se u sveučilištu moskovskom više djačkih družtava, gdje su mladići zanosni i marljivi razpravljali prirodna, filozofijska i politička pitanja. Oko Stankevića se skupljahu Satin, Krasov, Kljušnikov, Aksakov, Korš, Bjelinski. Ovaj je »kružok« bio najznamenitiji.

Gončarov nije drugovao ni s kojim od njih. Može li se to slučajem zvati? Jedva. Valja napomenuti, da su god. 1834. — dok je Gončarov još djakovao — izišla »Književna maštanja« slavnoga Bjelinskoga, gdje se pobijaju stari korifeji, medju koje je pripadao i Karamzin. A Gončarov je pristajao za Karamzinom, za koga veli Bjelinski: »I sada na mogili nezaboravnoga muža koja će stranka triumfovati? Na jednoj nas strani zovu kao vjerne sinove otačbine, da se molimo na