Stranica:Ruski pripovjedači (1894).djvu/161

Izvor: Wikizvor
Ova stranica je ispravljena

čarov, da je lik Oblomovljev ne samo plod vanjskih dojama, nego takodjer plod razmatranja samoga sebe. Tako je shvatio i Angjelo de Gubernatis, koji ga poznade lično, te veli za nj u »Rječniku suvremenih pisaca«: »Srednja rasta, debeo, lagana hoda i u svim kretovima miran, kao što mu je i lice nestrastveno i oko spokojno, prikazuje se bezćutnim za uzaludnu muku biednoga čovječanstva oko sebe.« 

No ipak Gončarov nije Oblomov. Za to nije težko naći dokaza u životu njegovu. Ne ćemo ga izporediti s Oblomovom ni onda, kad saznademo, kako je sporo pisao romane svoje. Godine 1847. pojavi se prvi roman njegov »Obyknovennaja istorija«; drugi mu roman »Oblomov« izadje istom za jedanaest godina, i to godine 1858. Istina, medjutim se štampala u raznim novinama Gončarovljeva pisma o plovitbi oko svieta, koja su sabrana u »Fregati Palladi« u dva svezka. Nego je ta radnja od nevolje. Treći mu se roman »Obryv« pomoli za deset godina, na ime g. 1868. S ovim je romanom završio pisac rad, te je iza toga napisao tek četiri crtice polubeletrističkoga i kritičkoga značaja, teg. 1887. i 1888. »Uspomene« i »Sluge staroga vremena«.

Vršnjaci njegovi Turgenjev, Pisemski, Dostojevski živjeli su manje, nego on, a napisali mnogo više. Pa ipak, ako iz bližega promotrimo, što je on uradio i privriedio, ne ćemo ga koriti s »oblomovštine«. Gončarov je napisao samo tri romana, na broju malo. No što nam prikazuju ta tri romana! Mučimo sada, s kolikom je vještinom izvršio zadaću svoju, napomenimo prije samo, kako je širok zahvat njegovih ideja, kako je ogromna beletristička gradja sabrana u ta tri romana. Već je Bjelinski rekao: »Za što drugi trebaju deset pripoviedaka, umije Gončarov reći na jednoj stranici.« Svaki roman njegov obseže ogromne granice, svaki prikazuje čitave periode, čitave struje života ruskoga. U oba Adujeva, u Oblomovu, u Stolzu, napokon u Vjeri i Marku Volohovu izcrpao je Gončarov sve najkrupnije crte iz psihologije posljednjih četrdeset godina ruskoga života. Neobično intenzivnom sintezom sabrao je pisac sve te značajne crte minulih godina u