na ladanju, a zatim u Kalugi, gdje je Smirnov bio gubernatorom. Tamo je prvi put pročitao nekoliko glava iz drugoga diela »Mrtvih duša«. Prva dva poglavlja Gogolj je kasnije podpuno preradio. Gogolj je marljivo radio u Smirnovke. Očevidno se stvaralačka snaga vratila Gogolju.
U jesen evo opet Gogolja u Aksakovâ u Moskvi. Ovdje pročita prvu glavu novih »Mrtvih duša«. No za godinu dana nisu je više mogli prepoznati. Drugo je poglavlje zanielo Aksakova, on je bio uvjeren, da je bolje od prvoga, i da Gogolj može izpuniti zadaću, o kojoj je sâm govorio. U tečaju zime pročita im treće i četvrto poglavlje. Očevidno je dovršio vas svezak, ali ga nije držao još dotjeranim. U to je vrieme Gogolj mnogo čitao, osobito djela, koja su ma s koje strane opisivala Rusiju.
Zima godine 1849.—1850. nije prošla po zdravlje pjesnikovo tako dobro kao predjašnja. Silno je patio od prehladâ, javilo se propadanje sila, nervoznost, hladnoća, opet ga vuklo k južnomu suncu. No sad je tvrdo odlučio, da ne odlazi iz Rusije, već da će druge zime u Odesu. S proljeća ode sa svojim znancem Maksimovićem, profesorom kijevskoga sveučilišta, u Malorusiju: bila je davna osnova Gogoljeva, da obidje svu Rusiju, da se provere od manastira do manastira, da pohodi vlastelinske dvorce. Od Moskve do Gluhova putovali su dvanaest dana, na putu su se navraćali k znancima i u manastire, gdje se je Gogolj usrdno molio Bogu; po selima su slušali prostonarodne pjesme, u šumama su izlazili iz ekipaže i sabirali trave i cvieće za jednu od Gogoljevih sestara, koja se zanimala oko botanike.
Ljeto je preveo Gogolj opet u Vasiljevci medju svojima, brinući se oko vrta i novoga doma; u jesen je bio u Moskvi, a na zimu ode u Odesu. Zdravlje mu bilo cielo vrieme rdjavo: vrućina ga je oslabila, zima, dapače u Odesi, ne bijaše mu dosta podnosljiva, tužio se na morski vjetar, žalio se na to, da se ne može ugrijati. Medjutim njegova radnja primiče se svršetku.
Provedavši proljeće god. 1851. u Vasiljevci, vrati se sred ljeta u Moskvu, da počne štampati djelo. No što ga je više
