kova, da mu pošalje statističnih djela o Rusiji, htio je da sazna, koliko dohodka daju razna imanja, čim vlastela mogu koristiti kmetovima i dr. Mislio je očito na nastavak »Mrtvih duša«. Ova mu se misao svezala u duši s putovanjem u Jerusolim, on je držao, da može na taj put istom, kad dovrši roman, a maštao je znamenito razširiti medje svojemu romanu, osim drugoga diela napisati još treći, stvoriti nešto važno i veliko, što će nadkriliti cienu prve česti.
»Mrtve duše« trebalo bi da iznesu ne samo negativnu sliku, nego i pozitivnu, htio je pokvarenosti dati naličje u slikama, koje bi ljudima pokazale put po stazi moralne dobrote. Odgovor na ova pozitivna pitanja o moralu čovječjem tražio je Gogolj u evangjelju i u djelima crkvenih otaca.
O ovom prekretu u duši svojoj natucao je Gogolj samo u listovima, koje je pisao rodbini, S. Aksakovu i pjesniku Jazykovu, a podpuno ga je odkrio gotovo izključivo u pismima i razgovorima s Aleksandrom O. Smirnovkom. U Moskvi se pogovaralo o ljubavi Gogoljevoj k Smirnovki, no i ako je ove ljubavi bilo, Gogolj joj je podavao duhovni značaj. Smirnovka je u to doba prolazila veliku krizu. Poslije sjajnih dana svoje slave po salonima ona se uvjeri, da je cielo to blištavilo taština, uza to je nezadovoljno živjela sa svojim dobrim, ali inače glupim mužem. U tom stanju potraži utjehu u vjeri. Zimu god. 1843. provela je u Rimu, gdje je bio i Gogolj, koji ju je pratio po vječnom gradu. Vanjska strana katoličanstva silno je privlačila Smirnovku, no Gogolj ju navraćaše više na obće osnove kršćanske vjere. Ova klica religioznosti razvijala se u njih osobito poslije zime g. 1843.—44., koju su zajedno proveli u Nizzi. Ondje je bila ciela kolonija ruskih aristokrata. No Gogolj i Smirnovka, poslije zabave u družtvu, u osami svojoj čitali su crkvene otce, i razgovarali se o duhovnim pitanjima. Smirnovku je često mučila dosada života, a Gogolj ju nagovori, da uči naizust psalme. On joj je zadavao lekcije i uviek ju izpitivao poslije objeda. Dionicom ove intimnosti bijaše i obitelj Vielgorskih, bili su to veoma pobožni ljudi. Gospodja i dvie kćeri njene okruživale su Gogolja atmo-
