se drži vjere i da se vazda pokorava volji Providnosti. Gogolj je do konca života majku ljubio s najnježnijom ljubavlju, a ona njega obožavala i ponosila se njime nazivljući ga rado genijem u krugu svojih znanaca. Ona mu je u Petrograd pošiljala nazive maloruske nošnje, razne uvjerice i priče, obrede i običaje Malorusâ.
Kad je Gogolju bilo devet godina, odvede ga zajedno s drugim sinom Ivanom otac u Poltavu, da se priprave za gimnaziju. No Ivan se razboli i oba dječaka odu opet doma, gdje Ivan doskora umrie.
Gogolju je bilo dvanaest godina, kad je u Nježinu upisan u licej kneza Bezborodka. Gogolj bijaše boležljiv, pa se je tudjio od svojih drugova. Takovi dječaci obično se djacima ne mile, pa je Gogolj bio žrtvom njihova podsmieha i raznih nadimaka. Da mu bude lakše, roditelji su mu dali svoga lakaja Simona, pa je Simon mnogu noć presjedio uz Gogolja tješeći ga i nukajući, da ne plače. Pomalo se Gogolj privikne školskomu životu, s nekim se druzima sprijatelji, a na podrugivanja drugih odgovarao bi oštrim sarkazmom. Slab i tih od prirode, nije ulazio u šale, dapače ni u igre. Učitelji i drugovi nisu ga držali darovitim, ne shvaćajući njegove fine promatračke snage. U obće Gogolj nije imao pravih drugova, uviek je bio u njegovoj duši po koji kut sakrit svima. Zato su ga u liceju i zvali »otajstvenim Karlom«.
Najveća mu je bila radost, kad se je ljeti mogao povratiti u Vasiljevku, a trebalo je tri dana, dok je dospio doma. U to vrieme s djetinjom bi ljubopitnošću promatrao svaku stvarcu.
U liceju se je predavao bezbroj predmeta, osim religije, ruskoga jezika, matematike, fizike, geografije i historije još: moralka i logika, rimsko pravo, rusko gradjansko i kazneno pravo, narodna ekonomija, kemija, prirodopis, tehnologija, vojne nauke, latinski, grčki, njemački, risanje, glazba, pjevanje, ples, mačevanje, a sve to — u sedam godina! Zapta nije bilo nikakova, pa je Gogolj imao prilike ljenčariti. Gogolj je bio dobre glave, bilo mu dosta malo pregledati lekciju, da ju za-
