Stranica:Poviest hrvatska (1879).djvu/89

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ova stranica nije ispravljena


72 KNJIOA DEVETA. ^ tako i stališi hrvatski samo u vojničkih poslovih. U svih drugih stoje ban i stališi hrvatski neposredno pod kraljem. Po ovih zaključcih izgubi ban hrvatski glavne vlasti časti svoje, da nebude više samostalni vojvoda vojske hrvatske. Hrvatska se nadje u situaciji izmedju kladiva i nakovala, medju dvie vatre imedju Turaka i austrijskih stališa. Sama se braniti nije mogla, a susjedi za pomod ištu i zapoviedaju žrtvu, da poruše palladium ustava hrvatskoga kraljevstva, vrhovnu vojnu vlast bana hrvatskoga. Biskup Đrašković zahvali se na banstvu, a primjer njegov nasliedi i drug mu Gašpar Alapid. Stališi hrvatski šalju poslanika, gdje su liepo izrekli temeljna prava svoja: »ne- može biti sabora bez bana, niti se vojska naša ne- može skupljati van pod banskom zastavomi' Odvažnom i odlučnom obranom staroga i svetoga im prava izvojštiše si na- pokon otci naši potvrdjeni po kralju zakonski članak, da nadvoj- voda imade porazumno raditi s banom o obrani Hrvatske. Kada carskim poslanikom u Carigradu nije pošlo za rukom, da i prietnjami i molbami sklone portu, neka vrati gradove u Hrvatskoj s onu stranu Ujpe, koje je Ferhad paša u vrieme mira osvojio bio, odluči nadvojvoda Karlo i car mu je to svjetovao, da jednom vojnom one gradove opet osvoji. Karlo se stao spremati na Turke, stao sabirati vojsku i brinuti se o tom, da gradovi na krajini budu spremni sa svime što treba za obranu. Da se Hrvati umire, dade im bana, ali ne po njihovoj volji. Pošalje im Krstu Ungnada Štajerca, tudjinca, koji je imao nješto posjeda u Hrvat- skoj, na koga je doskora zamrzilo sve plemstvo hrvatsko. Hrvati s veseljem pristanu uz Karla, da obrane i oslobode ostanke svoje pretužne domovine; svakih pet kuda imalo je dati po jednoga pješaka, a svakih dvadeset po jednoga konjanika, vojsku če svoju sami obskrbljivati. Ali Karlo neka radi porazumno s banom hrvatskim, jer ban hrvatski nesmije proti pravu vlasti banske i proti povlastim ovoga kraljevstva od vjekova pokoravati se drrf- gomu komu vojvodi. „Kraljevstvo je ovo bilo uviek slo- bodno — vele stališi — a pokorno samo kralju svojom slobodnom voljo mi^ Stališi odlučiše, da se pod banskom za- stavom sabere vojska u Turompolju. S Karlovom vojskom da zajedno osvajaju one gradove, koje su Turci prošlih dviju godina bili osvojili. Straže puka hrvatskoga neka opet duž ciele Kupe jm svih j>relazih paze, da neprijatelj ovamo neprovali. I opet je