Stranica:Poviest hrvatska (1879).djvu/76

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ova stranica nije ispravljena


MAKSIMILIJAN. 59 obedanja, koja su na strielicah bacali Turci u grad, neobratiSe Zrinskoga na tursku stranu. Napokon mu Sulejman poruči, da mu se svojom glavom kune, da će pustiti živa i slobodna njega i nj^ovu četu, ako grad s dobra preda. Odgovori mu: da je primio grad na vjeru od kralja i braniti će ga ako treba i životom svojim. Turci medjutim jurišahu bez prestanka na unutarnji grad. Strašan bijaše juriš dne 29. augusta na dan bitke na Mohaču, osvojenja Biograda i zauzeda Budima. Sultan sam, premda ved težko bolestan, pokaza se na konju medju svojom vojskom, da ih ohrabri. Cieli dan trajao je strašni juriš. Naši ga sokolovi junački ođbiše i samoga agu janjičara živa uhvatiše. Turci sada stanu lagume podkapati. Dne 5. septembra dune jedan jaki toranj pun praha u zrak. Turci odmah navale, a naši ih opet od- biju. Vatra se ipak tako gradom razgori, da ju nije bilo mo- guće gasiti i grad od Turaka braniti. Zato se s malom četom preostalih junaka svojih zatvori Zrinski u unutarnji jaki toranj. Turci provale u grad. Plač i jauk mnogih preostalih krščana izpod mačeva biesnih Turaka dopiraše do Zrinskoga i paraše srdce njemu i njegovim junakom. Sulejman umre iste nodi. Nije do- čekao glasa trublje, koja bi naviestila: pao je Siget i s njime Zrinski. Sokolovid zataji smrt sultanovu, a kada su Turci za po- slednji put jurišali na toranj, postavi mrtva Sulejmana uz prozor da tobože gleda hrabru svoju vojsku i da ju svojim pogledom ohrabri. Kada se je napokon 8. sept. i toranj grada upalio, obuče Zrinski najljepše odielo, koje je na vjenčanju nosio, za kalpak ^ zadjenu diamanti urešenu perjanicu, opasa sablju otca svoga, uzme ključ od grada, metne u žep sto zlatnih dukata, „da ne- rekne onaj, koji mu mrtvo tielo bude plienio, da nije u njega ništa našao* i stupi u dvorište svojoj maloj preostaloj četi, pak ih ohrabri zazivljudi ime Isusovo, neka za njim junački u krilo smrti za svetu vjeru čistim srdcera polete. Još jedini top izpa- liše. Taj napravi cestu izmedju navaljujudih neprijatelja. Na čelu male čete provali Zrinski, a uz njega Lovro Juranid s kraljevom zastavom. Turci u sav glas ikahu na hrvatskom jeziku, ne- gubi glave, ved se predaj na milost carevu.-Ali Zrinski nepresta sjedi Turke, dok ga zrno nepogodi u čelo junačko, te pade, kako pjeva unuTc mu, pjesnik „Sirene mora jadranskoga** : »Stup, šćit, ban hrvatski, grada sigetskoga Cr)arar, i strah turski prvi vika svoga.* *