Stranica:Poviest hrvatska (1879).djvu/77

Izvor: Wikizvor
Ova stranica nije ispravljena

90 KNJIGA DEVETA. {!)rnka, viernoga sluga Zrinskoga i Gašpara Alapića žive Turci uhvatiše, a odkupio ih je kašnje Gjuro Zrinski. U gradu samu sve mužkarce poklaše, a žene i djecu u roblje odvedoše. Smrt Nikole Zrinskoga i Sulejmana zaključuje onu periodu turske poviesti, kada je bila na zenitu svoje modi. Smrdu Su=- lejmanovom pobliedio je polumjesec i nije mu vede bilo Sulejma- nova sjaja; smrdu Zrinskoga zasvietli zviezda danica kršdanskomu svietu, pripravljena je mjesto obranbene navalna kršdanska po- litika. Ved suvremenici ciele Europe priznađoše mu, da je Leo- nida svoga vieka bio. Dvadeset hiljada turskih -mrtvih glava osta oko razvaljena Sigeta. Sokolovid još sve jednako tajio vojski smrt Sulejmanovu i izdavao dapače s krivim njegovim pođpisom zapoviedi, dielio junakom darove po običaju i krenuo s vojskom kudi. Sto hiljada kršdanske vojske stajalo gore uz Dunav i pu- stile su Sokolovida i satrtu mu vojsku mimo prođi. Ved se je Selim na glas o smrti otca svoga proglasio sultanom, a vojska jošte nije znala za smrt Sulejmanovu. Istom kada je o tom glas došao Sokolovidu, proglasi vojski, da je sada sultan Selim, a Sulejraan da je umro. Porta se pokaže umah mehka i sklona miru. Pusti iz tamnice carskoga poslanika, neka nosi pozdrav caru Maksimilijanu. Car 1567. umah odpremi čestitku novomu sultanu i posla doskora poslan- stvo, na čelu mu jegarskoga biskupa Antuna Vrančida sa liepimi darovi u Carigrad. Tekar god. 1568. dodje do mira na osam godina. Svakomu neka bude, što sada ima, a na granicah nesmije se plieniti s nijedne strane niti mejdani biti, ,,a car de svoga saveznika, cara Turaka, sultana Selima svake godine o novoj go- dini po posebnih poslanicih sa počastnim darom od 30.000 du- kata pohoditii' Hrvatska bi se tako imala uživati blaženoga mira od Turaka punih osam godina, ali za Hrvatsku je i ovaj mir malo vriedio. V. Godine 1567. umre vitežki ban Petar Erdedi, kojega su junačka djela oko obrane domovine Hrvati unukom njegovim rado" spominjali, kada su ih na bansku stolicu uvodili. Nasliedi ga Gjuro Draškovid biskup zagrebački, jedan od najodličnijih i najumnijih prelata, pod žezlom Hababvuga. Sam si je odabrao po