Stranica:Poviest hrvatska (1879).djvu/64

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ova stranica nije ispravljena


FERDINAND PRVI. 47 od koje se nisu dali odvratiti. Ulama paša to vrierae upotriebi, sabere u šumi svoju vojsku i provali med konjaničtvo naše, koje se je u mejdandjije zagledalo i stalo u slabom redu. Prepad- nuto konjaničtvo* slabo se borilo i doskora razbježalo. Osta Zrinski sam na bojištu. Da ludo negubi glave poćera i on konja Mrkova, koga zrno neprijateljsko dva puta sgodi, te skapa pod Konjskim gradom, kamo je Zrinskoga živa iznesao. Bildenstein bjegajuć zapadne u jamu gradsku u vodu i bio bi poginuo, da ga nije jedan vojnik hrvatski, skočivši za njim, povukao za ve- liku njegovu bradu i sretno iznesao u grad. Naših je ipak dosta malo poginulo i doskora se sabrali, te nisu Turci niti Konjšdine osvojili, niti dalje napredovali. U ovo vrieme boravili su poslanici Ferdinandovi u Cari- gradu moljakajući primirje uz godišnji danak, a sultan je zapo- vieđio svojim vodjam, da do primirja što više Hrvatske osvoje. Zato se Ulambeg bosanski spremao, da osvoji Hrvatsku i preko Une rieke. Ali prije dodje primirje, koje je Ferdinand objavio svojim vojvodam u Hrvatskoj. Poslanik hrvatski na ime kraljevo ode to javiti u Bosnu, a paša zadrži u zatvoni poslanika dok se je spremio posvema s velikim topovi i mnogim konjaničtvom. Onda ga pošalje i naruči: „Javi toj Vašoj gospodi, da sam ra- zumio, što pišu miru, ali ja neznam drugoga mira, nego li međju Dunavom i Dravom. Nepobjedivi car mi zapovieda, neka osvojim ovu zemljut' U gradovih uz Unu spremna je bila vojska hrvatska. Turci stali su obsjedati njeke gradove, ali budu oda- svuda suzbiti. A da se odštete za gubitke na Uni, provale u Moslavinu, popale Čazmu, odakle se mnogo naroda razbježe. Pro- pade Čazma, kaptol i crkva i tolike slavne uspomene, liepa Moslavina i mnoga dobra biskupa zagrebačkoga. God. 1545. odbili su opet Hrvati Turke dakako i s krvavimi io45, gubitci na svih linijah ostanaka svoga kraljevstva. Ali zato mira nikada neima. Budući da nisu mogli uviek svuda stati na straži dovoljnom silom u svakom gradu, morali su njeke gradove sami otci naši razoriti, da im Turci u nje kojim nenadanim slučajem nasjednu i kašnje jade nezadaju. Kralj Ferdinand malo se je brinuo za Hrvatsku, više se je zabavljao Njemačkom, da u njoj jedinstvo crkve uvede i da zajedno s carem protestante pokori. Zato se je odvažio zajedno s cafem, da s Turci sramotan mir i^4R, užim, samo da mu budu u njemačkih poslovili txlq ^q>^)^^.