Stranica:Poviest hrvatska (1879).djvu/60

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ova stranica nije ispravljena


FERDINAND PRTI. 43 zaprietila najveća pogibelj ; papa rado dade novca i vojske. Svatko 1542. je samo to najviše želio, da Ferdinand glavom vodi vojsku, ali a to se nije nikako dao. Učinio je zapoviednikom ogromne vojske kršćanske od sto hiljade ljudi Joakima brandenburžkoga vojvodu. Ova izabrana vojska oduševljena za kršćansku stvar, bila bi mogla potući sve Sulejmanove vojske. Ali kršćanska nesloga, koju Hrvati od dulje vremena tako težko osjećaju, zavlada doskora medju vo- djami vojske. 7. jula 1542. pokrene sva silna vojska prama Ugar- skoj, trebalo joj šestdeset dana, dok je došla do Pešte i Budima. Najprije uzme osvajati Peštu. Turske čete provališe iz Budima i razplamti se u peštanskoj ravnici paklena bitka. Pobjeda je sada na jednu sada na drugu stranu premahivala, dok u taj neod- lučni čas nedodje Nikola Zrinski sa svojih 400 hrvatskih ko- njanika. Bio je zakasnio u ovaj rat. Na putu dočuje, da se pod Budimom boj bije. Još s potnimi od puta konji zaleti se Ni- kola u jedno krilo neprijatelja i razbije ga. Ovi smutiše bjegajući druge turske vojske. Turci se stvore u divljem biegu, a kršćani ih oduševljeno progoniše. Kao angjeo s neba spasi Zrinski kršćansku vojsku — rekoše suvremenici. Još su nešto kršćani pucali na zidine budimske. Kada je pak došao uhoda njeki i donio glas, da Turkom dolazi pomoći do 25.000 vojske, proglasi Joakim bradenburžki, da je ova vojna svršena i krenu s vojskami kući. »Bilo je dosta vojske i vojski hrane i svako vrstne municije — piša Ferdinand caru, ali samo nije bila glava valjana. Njemač- komu carstvu nije nikada bilo veće sramote — nikada — ." Ovaj sramotni pokus plati Ugarska i Hrvatska strašnim načinom. Godine 1543. izadje opet Sulejman, da osveti ovu ku- 1543. kavnu kršćansku vojničku šetnju. Dopre do Ostrogona, gdje od stolne crkve učini džamiju. Bez odpora napredovaše car turski, a kršćanom nitko od nikuda nepomože. „Ako ostale zemlje Vaše, vele stališi ugarski Ferdinandu, samo svojoj obrani misle, onda volimo mi platiti danak Turčinu, nego li da nam na silu odvodi ženu i djecu." Ferdinand im obećavaše pomoći od svoga brata cara Karla. Karlo je slao svoga poslanika u Ugarsku, da uvjeri ^ stališe, da će on pomoći, ali to su bile sve puste rieči. Ugarska osta razdieljena u tri vlasti: zapadna i sjeverna dopade Ferdi- đinanda, središte s našom Slavonijom i glavnim gradom Budimom zadrža Turčin, a strana iztočna s Erdeljem dopada In^u^ 'SJv^- munđa, u kojega je ime zapoviedao mudri i odvaim G[^ao i;^^-