Stranica:Poviest hrvatska (1879).djvu/57

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ova stranica nije ispravljena


40 KNJIGA DEVETA. Keglei<5 i Torao Nadaždi dignu se s vojskom i osvoje na juriš opet Jasenovac i s nova ga utvrde. Onda se na šajkah i nasadah spuste prema Dubici, i stanu ju obsiedati. Turskoj vojski dođje glas, da se Sulejman s preogromnom vojskom valja prema Ugar- skoj i da je ve<5 stigao u Smederovo. Turke to obodri, ali bani svejedno Đubicu osvoje, a Turci uzmaknu prema iztoku, da se sjedine sa svojim gospodarom. U ljetu g. 1538. pokori si Sulejman nepokornu Vlašku. U Ugarskoj čekale ga sjedinjene vojske Ivana Zapolje i Ferdinanda jake do 100.000 momaka. Tolike vojske nije krsdanstvo jošte ni- kada diglo na Turčina, ali čim se je vratio Sulejman u svoje carstvo neudariv iste godine na Ugarsku, razišla se vojska. Jošte iste godine razbijao se savez izmedju krščanskih vlasti, a nepri- jateljstvo je opet otelo mah izmedju Ferdinanda i Zapolje. Ve- necija slabo pomagana od saveznika, trpeči mnogo na kopnu i na moru, trgala se od saveza i poslala poslanike za posebni mir s portom. Ivan Zapolja stekao priznanje za kralja od Ferdinanda, a toga mu je i trebalo, jer je samo pod taj uvjet mogao dobiti kralja poljskoga Sigmunda kčer Izabelu za ženu. Zapolja opet se stao s darovi klanjati sultanu, koji ga j<^ rado u milosti primio. 1539. Ferdinand je badava nastojao oglasom velikovaradinskoga mira Zapolju izvaditi iz milosti sultanove. Sam je morao prosjačiti primirje, koje su mu Turci za liepe darove dali. Jadno je bilo to primirje. Upravo u to vrieme tobožnjega primirja spremao se paša bosanki sa 12.000 ljudi na Hrvatsku. Jurišid ga zapita: zna li za primirje, a on mu odgovori, da on samo ima zapo- viedi: čuvati i koliko može razširiti granice svoje. S Jurišidem sdruže se ovoga puta obadva brata Ivan i Nikola Zrinski i po- tuku tursku vojsku. Ferdinandov je poslanik Laski bio u to vrieme na jesen g. 1539. u Carigradu. Skoro je zlo prošao, jedni svjetovahu sultana, neka ga ubije, drugi, neka mu uši i nos odreže. Samo velikimi darovi ođkupi sebe i nekakvo primirje na šest mjeseci, ali iz toga primirja izuzme porta naročito knezove Zrinske, koji da joj nede plačati danka, na koji su se bili obvezali. Ovim primirjem hinilo se je, da neima više spasa rodu Zrinskih. A kad padnu i gradovi duž rieke Une, bojati se je bilo, da <5e propasti ft Hizi} sam našao se u velikoj neprilici , kada su ga V 2a pomoć. Svoga po^iamV^ li^^Vi^ ^Qsla pašam