FERDINAND PRVI. 39 Mole kralja, neka im oprosti. Kralj im rado oprosti, riešiv se na tako nenadani način doista pogibeljna čovjeka. Ferdinand se trudio, da savez kršćanskih vlasti proti Tur- činu što prije izvede. Sa Zapoljom učini konačno ipak mir u februaru g. 1538. u Velikom Varadinu, gdje su car Karlo i Fer- dinand primili Ivana za brata. Poslije smrti Zapoljine pripada ciela država Ferdinandu. Dok je živ Zapolja zadrži što ima, a Za- polja se odriče Turaka i stupa u savez kršćanskih vlasti. Poslati će dapače glasnika kralju francezkomu Franji, neka u njihov savez stupi proti zajedničkomu neprijatelju kršćanstva. Tako su se izpunile davne želje Hrvata, da se oba kralja na korist kršćan- stva izmire. Papa pozdravi ovo izmirenje, zahvaljujuć bogu, što je ove jedne godine sasipao tolike milosti na svoj kršćanski sviet, kada se je evo izmirio car s Francezkom, Ferdinand s Ivanom, a svi skupa zajedno s papom i Imetci stupaju u savez proti nevjerniku. Time da se cielo kršćanstvo oslobodilo straha od Tu- raka. Papa se je nadao, da će car glavom svoje vojske voditi, a sam je odlučio i izjavio pred sborom kardinala, da će on glavom vojni prisustvovati kao dobar pastir stada Isusova, da će i svoj život bogu na žrtvenik za svetu kršćansku stvar žrtvovati, ako dodje do potrebe. Činilo se, da sviće nova zora kršćanstvu, a napose raz- cviljenoj i raztrganoj Hrvatskoj, kada se je Ferdinand stao ozbiljno i neumorno truditi, da se ove velike osnove životu privedu. Sultan je dakako znao za ove saveze kršćanskih vlasti, zato se je naoružao na kopnu i na moru. God. 1538. ratovale su sjedinjene mornarice mletačka, papinska i carska sa turskom, ali budu nesretne i razbite. Na kopnu navale paše sultanovi naj- prije na Dalmaciju, gdje su dospjeli do Šibenika. Grad taj sa- gradjen na visokoj pećini gospodujuć nad morem bio je položajem svojim ravan nekada jakomu Klisu. Gradjani sadju na trg i zakunu se živim bogom, da će prije svi izginuti nego li grad svoj predati. Suzbiju Turke, koji su popalivši Dalmaciju uzmakli u Bosnu. Kada su Turci tako bili bačeni iz mletačke Dalmacije, spreme se na Hrvatsku. Doznali su, da je Dubica grad na Uni blizu utoka u Savu slabo obskrbljen vojskom i hranom. Navale na grad tako brzo, da nije gradu pomoć od nikuda stići mogla i otmu ga. Mala posada jasenovačka zapali svoj grad, da Turkom ne- padne u ruke i uzmaknu. Pogibelj zaprieti cieloi?oa2tNiv^ia.- ročito Sisku, Hrastorici i samomu Zagrebu. 0>adxai^va.Y^^x
Stranica:Poviest hrvatska (1879).djvu/56
Izgled