Stranica:Poviest hrvatska (1879).djvu/56

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ova stranica nije ispravljena


FERDINAND PRVI. 39 Mole kralja, neka im oprosti. Kralj im rado oprosti, riešiv se na tako nenadani način doista pogibeljna čovjeka. Ferdinand se trudio, da savez kršćanskih vlasti proti Tur- činu što prije izvede. Sa Zapoljom učini konačno ipak mir u februaru g. 1538. u Velikom Varadinu, gdje su car Karlo i Fer- dinand primili Ivana za brata. Poslije smrti Zapoljine pripada ciela država Ferdinandu. Dok je živ Zapolja zadrži što ima, a Za- polja se odriče Turaka i stupa u savez kršćanskih vlasti. Poslati će dapače glasnika kralju francezkomu Franji, neka u njihov savez stupi proti zajedničkomu neprijatelju kršćanstva. Tako su se izpunile davne želje Hrvata, da se oba kralja na korist kršćan- stva izmire. Papa pozdravi ovo izmirenje, zahvaljujuć bogu, što je ove jedne godine sasipao tolike milosti na svoj kršćanski sviet, kada se je evo izmirio car s Francezkom, Ferdinand s Ivanom, a svi skupa zajedno s papom i Imetci stupaju u savez proti nevjerniku. Time da se cielo kršćanstvo oslobodilo straha od Tu- raka. Papa se je nadao, da će car glavom svoje vojske voditi, a sam je odlučio i izjavio pred sborom kardinala, da će on glavom vojni prisustvovati kao dobar pastir stada Isusova, da će i svoj život bogu na žrtvenik za svetu kršćansku stvar žrtvovati, ako dodje do potrebe. Činilo se, da sviće nova zora kršćanstvu, a napose raz- cviljenoj i raztrganoj Hrvatskoj, kada se je Ferdinand stao ozbiljno i neumorno truditi, da se ove velike osnove životu privedu. Sultan je dakako znao za ove saveze kršćanskih vlasti, zato se je naoružao na kopnu i na moru. God. 1538. ratovale su sjedinjene mornarice mletačka, papinska i carska sa turskom, ali budu nesretne i razbite. Na kopnu navale paše sultanovi naj- prije na Dalmaciju, gdje su dospjeli do Šibenika. Grad taj sa- gradjen na visokoj pećini gospodujuć nad morem bio je položajem svojim ravan nekada jakomu Klisu. Gradjani sadju na trg i zakunu se živim bogom, da će prije svi izginuti nego li grad svoj predati. Suzbiju Turke, koji su popalivši Dalmaciju uzmakli u Bosnu. Kada su Turci tako bili bačeni iz mletačke Dalmacije, spreme se na Hrvatsku. Doznali su, da je Dubica grad na Uni blizu utoka u Savu slabo obskrbljen vojskom i hranom. Navale na grad tako brzo, da nije gradu pomoć od nikuda stići mogla i otmu ga. Mala posada jasenovačka zapali svoj grad, da Turkom ne- padne u ruke i uzmaknu. Pogibelj zaprieti cieloi?oa2tNiv^ia.- ročito Sisku, Hrastorici i samomu Zagrebu. 0>adxai^va.Y^^x