Stranica:Poviest hrvatska (1879).djvu/514

Izvor: Wikizvor
Ova stranica nije ispravljena

pripoviedaju, da je ban .Jplafiii? vei'i oS proroka kakva proftao Slavonijom. .I^dva se je kni5i povratio, ved je polirlio 2$. jula n Bei. da po- ku6a nagodbu s mugjarskim ministrom predsjednikom grofom Ba(!a- noni. Već n badenskom kolodvoru "^va sata prije Beča Čekaia je bana neizmjerna množina svieta, da ga pozdravi. Gdje je ban .IfllaČič ! 1* 9ve je' vikalo, a kada han skoči iz kola i sam zaviknu: ,Evo ga", zagrmio mu je pozdrav i?. bJljada grla, U Bečti kao da je tabor pred banovom kiidom, toliko je naroda bez prestanka hrlilo viditi hrvatskoga bana. <Tradjaiist'o mu prineite 29, jnla pre- sjajnii bakljadn, premda su MiLgjari sve uiMiiili. da toga Bebiiđe. ^Valjalo je viditi — veli Helfert — one neizmjerne mase naj- odtićnijega gradjanstva u kakovom sjaju hrle do banova stana, valjalo je viditi ono oduševljenje, kada im je ban u kratko od- govorio, da j]ije neprijatelj Magjara već njihovih »eparatistićnih težnja, a njegova strac^da je stvar poStenja" Žalibože ostadoše svi sastanci 3 magjarHkim ministrom pred- sjednikom bez uspjeha. Ban je iskao da se Magjari postive na, i temelj pragmatičke sankcije, koja i6te jediii3t*o habRbiirike n kije, a posebno ministarstvo ugarsko rata da nosi u seliT rto^U aulo monarkije. ,A ri (fete onda stvoriti građjanski raf. r*** ; Ba(5ani, na Ho mu Jelačie odgovori: .(jradjanski rat bio '> na}* I strasnije zlo, ali ja se ga n^bojim, ako valj;i ugušiti fliuim:* ' • Vidjeti (!em« «e na Dravi" reSe ministar. — .vit^eti f#mo -le 1 na Tisi" vrati mu .^uMić. Tako sa razsta ba« s Barfanom. Sml- VOJvoda Ivan još se je nadao pomirenju, ali ban se vrati b« fiad«  kudi. VrativSi se i. augusta, u domovinu, uadje ju na vrSku iizruja- nosti i smutnje. Magjarake vojske kretahu se prema Dravi, a pro- ' glasi sramotedi bana i narod lirvatski prelazile Dravu, u kojih sa , je prietilo cieloj zemlji i narodu. Jelaćid zadobio je njeke pomoi5i ' novfjine od beSke vlade, koja je samo sa strahom gle<lala, kakvo li (5e se zlo dogoditi izmed Hrvatske i Ugarske. Bećki ratni J ministar nije se iiiiudio niti jednoga vojnika poslati u Ugarsko, ' dapače iste carske vojske u Ugarskoj nisu znale koga ć« sia& jer je i ugarski ratni ministar bio po kralju iroenovtt, po nkonu Od naroda predložen, a po kralju potvr^ea. U ovoj smutnji, gdje se je očito rat spremao, arbečki AfVt t ^ stav lja, kao da nede o tom niSta znati, obadje ban JelaMi" ( ^■&&|^u(Tista krajinu, da diže narod na vojnu. Svaka pqj