Stranica:Poviest hrvatska (1879).djvu/48

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ova stranica nije ispravljena


ki dugo vremena neimaju nijednoga mira, da ufam sam u boga, da će dobar biti mir za sve Hrstianstvo t^ Sulejman posla s pogodbami mira svoga ćauša i sjajnu pratnju s carskim poslanikom u Beč. Ferdinand nastojao je, da okružen 6d glavnih velikaša svojih zemalja čim sjajnije primi turskoga poslanika. Medju timi uglednici bio je i ban hrvatski. Nezadovoljni su bili poglavice zemalja gledajući i slušajući, kako im se kralj ponizuje pred nizkim slugom neviemoga cara. TJ viedu izrekoše savjetnici oštrih rieči: „Kako u žalostnih vre- menih živimo, tomu se niti nečudimo, da Vaše Veličanstvo od ovakova tirana takove naslove prima. Sultan Vas zove sinom svojim, a pripravan je đfiti caru i papi liepe nazive. Mi samo to velimo, da sultan niti svojih sinova nepoštedi, kada se radi gospodstvu.* Ferdinand je čuo i nečuo te ukore, poslao u Ca- rigrM poslanika s ključi Stolnoga Biograda. Mir je učinjen mjeseca septembra 1533. Mirom ovim sra- motnim mislio je Ferdinand, da će dobiti nješto oduška i od- mora, da opet uzmogne pokušati put nagodbe s Ivanom Zapoljom i njegovom strankom. Ugarsku nije dao Sulejman svomu novom sinu, jer ju je prije već bio dao svomu „robu" Zapolji. Već je bio urečen sastanak, gdje će se oba kršćanska kralja izmiriti. Kada je Zapolja čuo za mir protivnika svoga s Turci, sve se opet raz- tepe. Hrvatska sada sva odlučno pristane uz Ferdinanda, nadajući se od novoga prijateljstva s Turskom kakvu takvu miru, za kojim je svatko uzdisao. Isti glavni zastavnik Zapoljin bivši ban biskup 1534, Erđedi sada je prisegao viemost Ferdinandu. Premda nije bilo u nas priznatoga bana od snui;i Karlovićeve (1531.), a i domaće su razpre bile, u koje se je i kralj upletao, opet se pokazivala barem nada, da će godinu dvie od velikoga rata biti mir, jer maloga je bilo uviek. Seoba naroda našega u susjedne mirnije zemlje i sada je potrajala na žalost plemenitih ljudi, koji su se pitali, tko će braniti domovinu, ako se to bude dalje tako selilo. Ali i ta seoba ljudi, koji si traže po svojoj volji mirniji kraj, pokazuje njeki barem mir iza groznoga rata. Medjutim je Sulejman svršio svoj rat u Aziji, Zapolja stekao opet najveće prijateljstvo sultanovo, car Karlo u Algiru ratovao i razbio brodovlje sultanovo, a kralj francezki iskao prijatelj- stvo i savez sultanov, te se je u ugovoru (1-535.) stvoretvvi vLm<^ 15^^, obiju vladara, reldo, da če soJtan preko Hrvatske, a Yi^i^Q lx^Tk-