Ferdinand izda manifest na narod u Slavoniji, neka se drži svoje svete vjere, neka nevjeruje Turkom, neka pristane uza svoga zakonita kralja i podieli podpunu amnestiju svim onim, koji se pod njegovo krilo povrate. Čini se, da je taj proglas pored obedanja biskupovih slabo uspio. Zapoljevci stanu obsiedati po- slednji bedem Ferdinandov jaki grad Zagreb na Griču. Branio ga je grof Turn sa hiljadu pladenika Španjolaca. Dobro su se branili, dok ih nepočme moriti glad. Turn zaište od Ferdinandži pomodi. Što je bilo vojske u susjednoj Štajerskoj, sve se za malo sliegaše prema Zagrebu. Na šajkah po Savi doveze se do sedam hiljada pješaka, a jake konjaničke ćete dodjoše po suhom. Zapoljevci budu prisiljeni uzmaknuti prama Dravi. Grof Turn sa cielom jakom vojskom stane obsiedati biskupski grad, koji je branio svedenik Vagerovid. Bijudi grad iz topova, razvališe Tur- novci dva liepa tornja stolne crkve sv. Stjepana i nakaziše crkvu, taj liepi spomenik nabožnosti i prosvjete u Hrvatskoj. Posada biskupska u najvedoj nevolji spustivši na užetu u tamno nodno doba odvažna svedenika, zaiska pomodi od biskupa, koji se je spremao na pomod i obedao, da de skoro dođi. Grad bi bio pao, da nije Ferdinand pozvao vojske svoje, neka dodju u Austriju, jer da se Sulejman ved krede. Dolazak sile Sulejmanove bio navješteiru Hrvatskoj na jesen godine 1528. Pred vojskom velikoga cara obično bi izašle nere- dovite turske čete, nazvani martolozi, sami pješaci ; oni su imali zastrašiti i uznemiriti kršdanske zemlje, na koje de sultan na- valiti. Deset hiljada jaka vojska, vodio ju je paša bosanski, pre- leti preko granice u Hrvatsku. Pliened i paled proleti susjednu dolnju Kranjsku. Na povratak dočeka ih ban Ivan Karlovid. Do hiljadu i dvie stotine osta Turaka na bojištu, mnogo ih izra- njeno i zarobljeno, a drugi sretno uteku, ali bez robija i pliena. Paša dade prije boja zarobljene žene i djecu poklati, njeki Turci svoje roblje posakriše, valjda da ga poslije sretna boja sa sobom povedu. Kancelar ugarski biskup Szalahazi javi o tom boju kralju Ferdinandu, da Turci sredom skoro ništa nisu odnesli, jer „da su strašno uzmicali drhdud od crne čete bana hrvatskoga.* ^ Ferdinand se ozbiljno trudio, da što vedimi vojskami dočeka i suzbije Sulejmana. Sam je glavom dolazio medju stališe u svojih nasliednih zemljah i iskao vojske i novaca. Iz samostana P0bra na posudbu tobože — a bilo je u nepovrat — zlato i
