Stranica:Poviest hrvatska (1879).djvu/112

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ova stranica nije ispravljena


HRVATSKA U XVI. VIEKU. 95 stekao. Za primjer navodimo junačkoga inače kanonika zagre- bačkoga Franju Filipovida, koga su Turci nazivali delipopom t. j. junačkim popom. On je god. 1573. bio pao u tursko robstvo četujuč na Turke. Poručivao je bradi kanonikom i biskupu neka ga odkupe. Sam car Maksimilijan zanimao se odkupom ovoga Čovjeka i dopisivao o tom s Turci i s banom Đraškovićenoi^ ali to sve nekako sporo išlo, a njemu težko bilo podnositi muke, pak se poturči. Postane Mehmedbeg i stane voditi turske vojske na Hrvatsku, zaprieti dapače i samomu gradu Zagrebu, a na- ročito nekada drugovom svojim u kaptolu zagrebačkom. Da tu vječnu sramotu s kaptola svoga izbriše, dade biskup-ban razoriti njegovu kuču, spali njegovu sliku i prokle njegovu uspomenu. Spomenusmo mali rat. Takov rat hajdučki bio je svake godine i svakoga mjeseca, skoro svaki dan, kako liepp kaže na- rodna pjesma: »U Torak' je zla navada. Ive, Vavik SQ im konji osedlani, sedlu im puške poviSane.«  Motivi tomu ratu bili su: popali i porobi. Turci su uredili i svoje sandžake na krajini, da mogu svaki čas skočiti na oružje iz cieloga sandžaka, kako evo narodna pjesma za Liku, kad je turska bila, suglasno s izvjestnimi služ- benimi spisi one dobe svjedoči: »Mnstaj beže na noge skočio, Pa on ode od kamena knli Uz mostove na vrh kule dodje. Kad uzadje na vrh kule bile, On na kuli opali mužare, Kad pukoše na kuli mužari, Odpukoše avlijnske lubarde, Odpukoše na Buniću bilu, Na Bunidu i na PeruSiću, Na Gospiću i Kaniži biloj, Na Osiku i Kuli širokoj. Na Gračacu i Ploči kamenoj. Sva se butum Lika upalila Od topova i od mužarova. Sva se sila na Udbinu sbila.«  Kada se veča navala spremala, onda paša paši poručuje glase, te se više puta oko grada hrvatskoga ria.la.i!Lci ^^ *r^ paša^ da si preko onoga grada utni put w 1ki^6^x»'^ ^Tfc». ^^-^