Prijeđi na sadržaj

Stranica:Nazor - Priče iz djetinjstva.pdf/27

Izvor: Wikizvor
Ova stranica nije ispravljena

Zmija se prestraši. Ona izabra najkraći put ravno preko mene. J a pustih da po meni gmiže. Pružao sam ruke braneći je od mazgara. Ona mi se pope uz noge. Sakrije mi se iza leđa. Dočepa se zida i nagnu preko njega. Jakov je mahao štapom, htio se baciti ka.menom. Ali ja se popeh na kamenicu. Zapriječili. - Spasena! - kliknuh, kad je nestade.

V. Drugog dana, na Veliki Petak, majka me sjedne kod uzglavlja boležljiv{)g brata i ne dade mi iz sobe. - Pusti guju! Svi u kući viču, da. mamiš nesreću pod ovaj krov. Nemam ni ja mira od starijih, a sve z bog tebe i te nesretne zmije. A mogao bi i ti d nje nastradati. Tu će'" ostati. - A smijem li katkad na terasu? - Smiješ. Kad ona izađe, pustih samog brata, koji je mirno ležao; pođoh na terasu. Odande se vidjela strma ulica odmah ispod kuće, donji dio sela sa crkvom i groblje na brežuljku preko doline. Sjedoh u kut; izvukoh sviralu iz njedara. Počeh svirati, što polaganije. Opet nisam umio da sviram. Zvukovi su izlazili prilično čisti i meki; aH nisu mogli da se slože, da se isprepletu jedan s drugim. I nisu govorili ni o čemu. - Guja! šanuh. Bez nje ne valja. čemu mi ne daju ići k njoj? Zašto je čitava kuća navalila na me? I stric se Jjuti. Pa i baka. Da je otac -

J1-