Zvukovi su iz nje izlazili; al pod mojim usnama kao da ona svirala nije još znala da govori o onome, o čemu je umjela mnogo reći, kad je stari navdar u nju duhao. Već sam se bojao, da ću zmiju njome samo prestra iti, kad mi se pričini, e mi nešto puze niz rame. Sjetih se Saltinih riječi i ne makoh se, jedva dišući. Bila je zbilja ona. Siđe mi niz lakat; zagleda se u moju ruku. Dignu vrat i kucnu dva puta nosom u nju. Osjetih samo hladan dodir, kao da me led dotaknuo. I čitavo njeno tijelo prođe mi niz ruku pa okolo pasa, da mi dođe na jedno koljeno i spuzne polagano niz nogu na tle. Glava joj je bila već na pločama preda mnom, dok joj je rep jo puzao niz moje koljeno. Ja ne znam sada reći, kako mi je zapravo onda bilo, ali se sjećam, da mi se oni trenuc.i pričiniše i preveć dugi. Kad je svu osjetih okolo, bijaše mi kao da me steže neki mrzli konop, što se vuče, vuče, da se napokon izvuče i razdriješi ispred mene. Od mojih čula ostade samo opip. Ne čuh ni svirke, koje se nisam bio okanio. Razabrah je iznova istom onda, kad je guja ležala sva na tlu. I čuh je sada sasvim drukčiju. Svirala je progovarala i pod mojim usnama. Eto, mlaz se vode prosipa u lokvicu. Sve mrmori i žubori. Ptice su sjele na grane i pjevaju. Velika drveta miču na vjetru lišćem i šumore širokim dahom. Ja nisam više u skritom kutiću starog dvorišta pokrivenog kamenim pločama. Sve se okolo mene raširilo, preinačilo. Kuća se pretvorila u šumu, dvorište v
v
-19 -
