- Sad je dosta, - reče Š alta, zadovoljan, i spremi sviralu. - Ali sutra. Je li? - Ja se večeras vraćam. Javili nam, da kradl uNerezinama. - Navdare! Onda vas nešto molim. Tu sviralu' Zbog zmije. On mahne glavom. - Mladi gospodaru! Sve. Ali to ne mogu. Ali videći, d·a me ražalostio, reče mi, kako ću i bez svirale pripitomiti guju. Samo polako. Ne pIa. šiti se i ne prestrašiti je. A nešto joj govoriti. Pjevuckati. Doći će sama na rame. Prošetati se niz prsa. - Navdare! prekinuh ga. Dopadu li Nerezine mome ocu, ja ću k vama u onu kućicu. Pomagat ću vas. Čuvat vam ovce. - A! A! mahao je on rukama. - Hoću. Vidjet ćete. A spavat ću s vama. Jesti kao i vi. Pazit ću na lokvu. Crvenio se u Hcu. Godile mu riječi, što sam ih iskreno izgovarao. - E, da! d·a! Ne ·b ih bio tako sam, - smij'eškao se starac. Spremao se da otide; ali polagano; da lOŠ štogod čuje. I već je išao, kad se na uglu kuće okrenu. - Mladi gospodaru! Pa držite. I on metne ru'ku u džep. Dade mi sviralu.
IV. Sjedio sam opet na rubu kamenice s leđima o zidu. Zmije nisam još očekivao, jer mi se činilo prerano. Vježbao sam se u sviranju. -
18-
