Stranica:Hrvatski ustav ili Konstitucija godine 1882.djvu/272

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ova stranica je ispravljena


značene članke i sve, što je u njih sadržano, primiti, kraljevskom Našom moći odobriti, potvrditi, te kakono Sami milostivo obdrža- vati, tako i po drugih obdržavati dati blagoizvolimo. — Ovih je članakah sadržaj sliedeći:
§. 1. Sveto i nepovredimo obdržavat ćemo, a kraljevskom Našom moći i po drugih obdržavati dati nasljedbu na kraljevski prestol, ustanovljenuu 1. i 2. članku god. 1723.; krunitbu, po propisu članka 8. god. 1791. obavljat se imajuću; prava, ustav, zakonitu neodvisnost, slobodu i zemljištnu cjelovitost Ugarske i posestrimih joj kraljevinah; — sveto i strogo ćemo obdržavati sve u istih zemljah i kraljevinah zakonito postojeće sloboštine, povelje, za- konske običaje i dosad po zemaljskih saborih stvorene, to po slavnih Naših predjih, krunisanih Ugarske kraljevih posvećene, kakono i odsad po zemaljskih saborih stvoriti i po Nas, kao kru- njenom kralju, posvetiti se imajuće zakone u svih njihovih točkah, člancih i zaporkah, tako, kako što će istih smisao i uporaba obćim suglasjem kralja i zemaljskoga sabora ustanovljeni biti; izuzevši ipak dokinutu onu zaporku zakona blagopočinuvšega kralja Andrije II. od god. 1222., počamši od riečih : "Quodsi vero nos" sve do onih riečih "in perpetuam facultatem". Za obezbiedjenje svega toga služit će i ona Naša kraljevska zakletva, što ćemo ju vrhu sadržaja ovoga Našega kraljevskoga pisma na osnovu riečih krunitbene zakletve slavnoga Nam predšastnika Ferdinanda I. prigodom krunitbe Naše položiti.
§. 2. Svetu zemlje krunu dati ćemo po starodavnom zakonitomu običaju stanovnikah zemlje i po domaćih zakonih uviek u zemlji držati i čuvati po svjetskih osobah, koje se iz njihove sredine bez obzira na vjeru za to izabrale i ovlastile budu.
§. 3. Sve one strane i pokrajine Ugarske i posestrimih joj kralje- vinah, što su već natrag stečene, pa i one, što će božjom pomoćju odsele biti natrag pribavljene, pripojit ćemo u smislu krunitbene Naše zakletve rečenoj zemlji i posestrimim joj kraljevinam.
§. 4. U onom slučaju, što da ga providnost božja daleko udalji — kad bi prekinuće sjemena obojega spola nadvojvodah austrijskih i to najprije izumrenjem nasljednikah, proizhodećih od koljena carevah i ugarskih kraljevah, slavne uspomene pradjedo- vah Nam VI., odnosno Karla III.; poslje: blagopočinuvšega Jo- sipa I. ; napokon blagopočinuvšega Lavoslava I. uzposljedovalo, —