značene članke i sve, što je u njih sadržano, primiti, kraljevskom
Našom moći odobriti, potvrditi, te kakono Sami milostivo obdrža-
vati, tako i po drugih obdržavati dati blagoizvolimo. — Ovih je
članakah sadržaj sliedeći:
§. 1. Sveto i nepovredimo obdržavat ćemo, a kraljevskom Našom
moći i po drugih obdržavati dati nasljedbu na kraljevski prestol,
ustanovljenuu 1. i 2. članku god. 1723.; krunitbu, po propisu
članka 8. god. 1791. obavljat se imajuću; prava, ustav, zakonitu
neodvisnost, slobodu i zemljištnu cjelovitost Ugarske i posestrimih
joj kraljevinah; — sveto i strogo ćemo obdržavati sve u istih
zemljah i kraljevinah zakonito postojeće sloboštine, povelje, za-
konske običaje i dosad po zemaljskih saborih stvorene, to po
slavnih Naših predjih, krunisanih Ugarske kraljevih posvećene,
kakono i odsad po zemaljskih saborih stvoriti i po Nas, kao kru-
njenom kralju, posvetiti se imajuće zakone u svih njihovih točkah,
člancih i zaporkah, tako, kako što će istih smisao i uporaba
obćim suglasjem kralja i zemaljskoga sabora ustanovljeni biti;
izuzevši ipak dokinutu onu zaporku zakona blagopočinuvšega kralja
Andrije II. od god. 1222., počamši od riečih : "Quodsi vero nos"
sve do onih riečih "in perpetuam facultatem". Za obezbiedjenje
svega toga služit će i ona Naša kraljevska zakletva, što ćemo ju
vrhu sadržaja ovoga Našega kraljevskoga pisma na osnovu riečih
krunitbene zakletve slavnoga Nam predšastnika Ferdinanda I.
prigodom krunitbe Naše položiti.
§. 2. Svetu zemlje krunu dati ćemo po starodavnom zakonitomu
običaju stanovnikah zemlje i po domaćih zakonih uviek u zemlji
držati i čuvati po svjetskih osobah, koje se iz njihove sredine bez
obzira na vjeru za to izabrale i ovlastile budu.
§. 3. Sve one strane i pokrajine Ugarske i posestrimih joj kralje-
vinah, što su već natrag stečene, pa i one, što će božjom pomoćju
odsele biti natrag pribavljene, pripojit ćemo u smislu krunitbene
Naše zakletve rečenoj zemlji i posestrimim joj kraljevinam.
§. 4. U onom slučaju, što da ga providnost božja daleko
udalji — kad bi prekinuće sjemena obojega spola nadvojvodah
austrijskih i to najprije izumrenjem nasljednikah, proizhodećih od
koljena carevah i ugarskih kraljevah, slavne uspomene pradjedo-
vah Nam VI., odnosno Karla III.; poslje: blagopočinuvšega Jo-
sipa I. ; napokon blagopočinuvšega Lavoslava I. uzposljedovalo, —
Stranica:Hrvatski ustav ili Konstitucija godine 1882.djvu/272
Izgled
Ova stranica je ispravljena