Prijeđi na sadržaj

Stranica:Hrvatski ustav ili Konstitucija godine 1882.djvu/270

Izvor: Wikizvor
Ova stranica je ispravljena
I.

Prva hrvatska krunitbena zavjernica izdana od kralja
Franje Josipa I.

(Gledaj 87. stranu ove knjige.)


Mi Franjo Josip Prvi, po milosti božjoj car Austrijanski, Ugarske, Češke, Dalmacije, Hrvatske, Slavonije, Galicije, Vladi- mirije, Rame, Srbije, Kumanije i Bugarske kralj apoštolski; kralj Ilirije, Jerusolima itd. itd.; nadvojvoda Austrije; veliki vojvoda Toskane i Krakova; vojvoda Lotaringije, Solnograda, Štajerske, Koruške, Kranjske i Bukovine; veliki knez Sedmogradski, pokrajin- ski grof Moravski; vojvoda gornje i doljnje Šleske, Modene, Parme, Pijačence, Gvastale, Osviečima i Zatora, Tješina, Friaula, Dubrov- nika i Zadra itd.; grof Habsburga i Tirola, Kiburga, Gorice i Gradiške; knez Trienta i Briksena; pokrajinski grof gornje i do- nje Lužice i Istrije; grof Hohenemsa, Feldkirha, Bregenca, Soneon- berga itd. ; gospodar Trienta, Kotora i Slovenske pokrajinske gr- fovine itd. itd.,
Kao Ugarske i posestrimih joj kraljevinah kralj apostolski dajemo na uspomenu redci ove Naše zavjernice : da je - pošto se je Njegovo Veličanstvo slavni vladavši gospodar Ferdinando I, car austrijanski, kralj ugarski imena ovoga V., naš duboko pošto- vani i ljubljeni stric, izdanom u Olomocu još 2. prosinca 1848. odričnom listinom, kako no austrijsko-ugarske krune, tako i krunah ostalih pod njegovom vladom stojavših zemaljah svetčano odrekao; i pošto je nadalje Njegova Prejasnost, carsko-kraljevski nadvoj- voda Franjo Karlo, naš duboko poštovani i vrlo ljubljeni otac, komu bi po nasljedbenom redu pripadalo bilo nasljedstvo na pre- stol, svoju odreku nanj istom prilikom i ravnom svetčanošću oči- tovao — po ustanovljenomu 1. i 2. članklu godine 1723. nasljed- benom redu, na Nas, kao zakonom ovlašćenoga nasljednika, spalo