Stranica:Hrvatska povijest (1908).djvu/96

Izvor: Wikizvor
Ova stranica je ispravljena

Već godine 1597. udare Uskoci na grad Rovinj u Istri, porobe jednu veliku mletačku ladju i otmu desetak manjih, koje bijahu nakrcane robom u vrijednosti od milijun kruna. Medjutim uze nasto- jati tadanji senjski biskup Rabljanin Mark Antun de Dominis, da izravna spor, i to po želji pape Klementa VIII., koji se u istom poslu obratio na nadvojvodu Ferdinanda u Grac i kralja Rudolfa u Prag. Biskup podje u tu svrhu koncem 1598. u Grac i Prag, te uze oba dvora nagovarati da ukrote Uskoke i sklope mir s Venecijom, što će najlakše tako polučiti, ako ih odstrani iz Senja u Otočac, Prozor i Brinje a obranu primorja pako neka prepuste — Veneciji.1 Podjedno uze i papa nagovarati kralja Rudolfa, da odstrani Uskoke iz Senja, ali stvar je bila ipak toliko providna, da se na taki prijedlog nije moglo pristati, već se jedino po želji Rudolfovoj imalo na gradačkom dvoru uznastojati, da što prije dodje do mira s Mlečanima.
U tu svrhu imenova nadvojvoda Ferdinand za uskočke poslove svojim komesarom kranjskoga vicedoma Josipa Rabattu, rodom iz Slo- venske Gorice, koji je nekoć bio poslanik Ferdi- nandov u Veneciji, pa tako imao dosta iskustva za pregovaranje s Venecijom. Nadvojvoda je dao svomu komisaru slijedeću instrukciju, na osnovu koje je imalo doći do izmirenja : 1. Uskočke po- glavice biti će kažnjene smrću ; 2. svi Dalmatinci
________
1Biskup, inače još poznat i kao beznačajnik, očito bijaše u plaći mletačkoj. Gl. o njemu radnju Ljubićevu, Rad jugosl. akad. vol. X.