Stranica:Hrvatska povijest (1908).djvu/63

Mikac s drugom kanonikom Stjepanom Kovačićem. Pošto mu se Sisak ne htjede na poziv predati, stade ga Hasan biti iz topova, no uvjerivši se brzo, da gradu ništa ne može, okani se podsade i vrati kući.
U tom se sastade od bana Tome Erdödyja za 5. januara 1592. sazvani hrvatski sabor, na kojem bi zaključeno, da se ima sabrati što veća vojska na obranu domovine i učiniti priprave za otpor protiv Hasana, kojega su potpuno sigurno očekivali za ovu godinu. I odista na proljeće digne Hasan paša vojsku svoju i podje prema Sisku, no ne udari na nj, već sastavivši preko Kupe most, udari (u aprilu 1592.) osnove gradu Petrinji ; već za tri tjedna bila je tvrd java gotova. Na glas o provali pašinoj, skupi ban Tomo Erdödy svoju vojsku, a pridru- žiše mu se karlovački general i ostali krajiški ka- petani, dapače iz Kranjske stiže oko šest stotina konjanika u pomoć. S tom vojskom podje ban pod Brest (sučelice Petrinji), otkuda je motrio, kako se gradi novi grad. Navalio nijcj, jer je bio preslab, a i Nijemci nikako nijesu htjeli. Ove nje- mačke "pomoćne čete" bijahu uopće više na teret, nego li na pomoć vječnim svojim vijećanjem i kli- mavim odlukama. Kad je Hasan 2. maja sagradio Petrinju, ostavi u njoj jaku posadu, kao i u susjednoj Hrastovici i Gori, te se vrati natrag s nakanom, da osvoji osamljeni Bihać na Uni. Po pašinom odlasku razišla se i kršćanska vojska kod Bresta ne opravivši ništa. Hasan opkoli Bihać u prvoj polovici juna 1592. Grad sam bijaše pravo reći otoku Uni, a imao