Stranica:Hrvatska povijest (1908).djvu/62

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ova stranica je ispravljena


lični prijatelj velikoga vezira Arbanasa Sinan- paše i prvog sultanovog savjetnika Mostarca Derviš-age Bejezidagića. Budući da je općenito poznato bilo, da veliki vezir Sinan silom hoće da se zarati s Rudolfom, to mu je Hasan paša upravo bio najzgodnijim sredstvom za „casus belli", to jest, da se više ne produži još 1583. na osam godina sklopljeno primirje. No kad ga je miroljubivi sultan ipak 1590. produžio, provali Hasan paša na Si- nanov poticaj u maju 1591. u Hrvatsku, upali Guš- čerovac kod Križevaca, onda Božjakovinu, Ra- kovec, Vrbovec i Sv. Jelenu, a za cijelo bi još i više toga bio poradio, da se brže bolje ne podigoše protiv njega ivanićki, križevački i koprivnički ka- petani. Tjerajući Hasana, namjere se kod Gradca na njegove zadnje čete, te ih upravo unište, dok je paša srećno umakao u Bosnu. Za osvetu sabere sada ban Tomo Erdödy veću vojsku i pod je u au- gustu 1591. pod bivši posjed svoje porodice, a sada turski grad Moslavinu. Iza kratke podsade pre- dade se ona, našto je ban dade s temelja razoriti.
Navala banova bila je ono, što su Hasan paša i veliki vezir Sinan željeli, to jest povod, da su mogli pokazati sultanu, kako je Rudolf prekršio primirje, dakle dozvola za osvetni rat. Hasan otpremi stoga u Carigrad Rustan-bega, koji zatraži dozvolu za odmazdu, našto sultan Murat III. konačno pri- stade na nagovor Sinanov. Sada provali Hasan paša prema Rupi i odluči do godine sagraditi tvr- djavu na utoku Petrinjčice u Kupu, Petrinju, a onda skrene na dobro utvrdjeni Sisak, u kojem je zapovijedao zagrebački kanonik Nikola