Stranica:Hrvatska povijest (1908).djvu/49

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ova stranica je ispravljena


Poradi nasilja Tahijeva seljaci se kroz godinu 1572. tri puta potužiše u Beču kod samoga kralja, no to im nije mnogo koristilo, jer bi istraga prepu- štena hrv. saboru. Kad to vidješe seljaci, izjave složno, da Tahija više ne priznaju svojim gospo- darom, našto sabor pobunjene seljake proglasi iz- dajicama domovine. Otvoren oružan otpor koncem januara 1573. zvan "muška punta- rija" bješe saboru krvavi odgovor. Seljaci se već dulje vremena spremahu na bunu, tako da su spremni započeli ustanak, a i znali su, što hoće : oni su podigli oružje za opću slo- bodu i stališku jednakost, dakle doki- nuće feudalizma, onda za opće plaćanje poreza i opću vojnu dužnost na obranu domovine, ter za dokinuće carina i mitnica u korist trgovine i prometa,koji smisliše navrnuti na more. Greslo im bijaše: „Za staru pravicu" i „Dolje s gospodom". Eto što je rekao u istrazi jedan od vodja : „Da smo gospodu pobijedili, osnovali bismo posebnu carsku vladu u Za- grebu. Ovdje bismo sami pobirali poreze i daće, pa se i sami brinuli za čuvanje granica od provala turskih".1 Kralju Maksimilijanu ostadoše vjerni,
_______
1 Iskaz Ivana Svrača iz Pušće 26. febr. 1673. „Ist auch geredt worden, wo Sie die herm vberwunden hetten, so wollten Sie zu Agramain khaysserliche stell anfrichten, die gefell Zinss vnd Steuer selbstainfordern vnnd die Graniczen selbstversörgen. Dann die hern fragen vmb die Graniczen nichts." (Starine VII., 274.)