Stranica:Hrvatska povijest (1908).djvu/184

je pravo reći utemeljitelj (otac) hrvatske historio- grafije, što više, današnja nauka naša poglavito počiva na njegovim rezultatima (naročito što se tiče doba narodne dinastije), te mu nije bog zna kako daleko utekla. Razlog tome je to, što je Lučić sabrao u svojem djelu sve isprave, do kojih je mogao doći i sve stare pisce, dakle izvore prve ruke, te se isključivo njima služio. Tim nam je spasao mnogo spomenika od sigurne propasti. Djelo odiše više duhom mletačkim, nego li hrvatskim.
Dalji historik naš jeste kanonik zagrebački Baltazar Adam Krčelić (* 1715 † 1778) koji je štampao i izdao u Zagrebu 1770. djelo .„De regnis Dalmatiae, Croatiae et Scla- voniae notitiae praeliminarea". Ovo djelo ide samo do god. 1564., naime do smrti kralja Ferdinanda I. Pisac nije tako kritičan kao Lučić, premda se i on služio gradjom iz arkiva zagre- bačkih, ali je tim tendencijozniji, jer ide za tim da opravda centralizaciju od strane beč- koga dvora, u čijoj je plaći i bio.
Mnogo je važnije i temeljitije djelo, što ga je napisao Zagrebčanin bivši ježovita Josip Mi- koczi (* 1734. t 1800.) pod naslovom: „Oti- orum Croatiae" u Budimu 1806. Ono ras- pravlja isključivo doba narodne dinastije na osnovu svega tada poznatoga materijala, te spada medju najvrsnija djela starije hrvatske historiografije.
U ilirsko doba napisao je u četiri sveske vrlo slabo djelo župnik Ivan Svear: „Ogledalo Ili- riuma" štampano u Zagrebu 1839 do 1842. Prve tri sveske obradjuju staru povijest do god. 1114., to